Aurelije Augustin, Ispovijesti, KS, Zagreb, 2002.
“Oholost se želi pokazati kao uzvišenost” 2,6,13 (str. 33). A oholost je izvor svih zala. Uostalom na prvome je mjestu među glavnim grijesima.
O truleži, o nakazo života, o ponore smrti 2,6,14 (str. 33). Opis života bez Boga.
Augustin govori o manihejcima: “Govorili su: ‘Istina, istina!’, i mnogo su mi je spominjali, ali je nigdje ne bijaše u njima” 3,6,10 (str. 44). I danas se mnogi pozivaju na istinu i na čistu savjest, a često je sve to vrlo upitno.
“Kad sam odlazio od istine, meni se činilo da idem k njoj” 3,7,12 (str. 46). U toj zabludi i danas mnogi žive. Sv. Augustin priznaje svoje lutanje. A mi?
“Je li ikada ili igdje nepravedno ljubiti Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim, a bližnjega svoga kao samoga sebe? (Mk 12,30sl; Mt 22,37 sl). Zato opačine koje su protiv prirode treba svagdje i uvijek osuđivati i kažnjavati, kakve su na primjer bile opačine Sodomljana” 3,8,15 (str. 47). Kad bi ih svi narodi počinjali, po božanskom bi zakonu svi bili jednakom krivnjom okrivljeni, jer taj zakon nije ljude učinio takvima da na taj način opće među sobom. Time se, naime, povređuje i samo zajedništvo koje moramo imati s Bogom, kad se ista priroda koju je on stvorio kalja izopačenom požudom. A opačine koje su protiv običaja ljudi treba izbjegavati prema raznolikosti tih običaja: da se međusobni ugovor neke države ili naroda, utvrđen običajem ili zakonom, ne povrijedi nikakvom požudom građanina ili stranca. Sramota je, naime, za svakog pojedinca ako se ne slaže s cjelinom kojoj pripada. Ali kada Bog nešto zapovijeda protiv običaja ili ugovora bilo čijega, treba to činiti ako i nikada ondje nije tako nešto učinjeno, a ako je bilo ukinuto, treba obnoviti, ako nije bilo ustanovljeno, treba ustanoviti. Jer ako kralj u državi kojom vlada smije zapovijedati nešto što nitko prije njega, pa ni on sam, nije nikada zapovjedio, pa ako slušati njega ne znači raditi protiv državnoga poretka, nego naprotiv ne slušati ga znači biti protiv toga poretka – opće je naime načelo ljudskoga društva da svoga kralja treba slušati – koliko se više treba Bogu, gospodaru svega stvorenja, bez oklijevanja pokoriti u onome što zapovjedi! Kao što se na ljestvici ljudskoga društva veća vlast postavlja nad manju da joj ova služi, tako je Bog iznad svega” 3,8,15 (str. 47-48). Danas Sodoma i Gomora nisu više samo dva mjesta ili dva grada ili dvije države. To se zlo proširilo diljem zapadnoga civilizacijskoga kruga. Takvo ponašanje ne može ostati nekažnjeno!
“Mnoga dakle djela za koja bi se ljudima moglo činiti da ih treba osuditi bila su pohvaljena tvojim svjedočanstvom, a mnoga djela hvaljena od ljudi osuđuje tvoje svjedočanstvo” 3,9,17 (str. 49). Ne znači da je nešto istina ako to prihvaća masa i ako to ozakoni neki parlament.
“Pravednost malo cijene zbog pohlepe za novcem” 5,12,22 (str. 86). Rijetko će netko reći da se bori protiv pravednosti, ali u praksi to izgleda sasvim drukčije.
Opstojnost Božja: “Koliko bezbrojnih stvari vjerujem kojih ne vidim niti sam bio prisutan kad su se događale” 6,5,7 (str. 97). Samo slijepac vjeruje samo u ono što vidi.
“U kolike nas boli bacaju naše ludosti!” 6,6,9 (str. 99). Kako često sami sebi zagorčavamo život!
“Jao duši smjeloj koja se nadala da će imati nešto bolje ako se udalji od tebe!” 6,16,26 (str. 110). Mnogi su pojedinci, društvene zajednice pa i čitave civilizacije mislili da će biti sretni ako napuste Boga. Svaki takav pokušaj zapravo je teški brodolom.
“O vječna istino, o istinita ljubavi, o ljubljena vječnosti!” 7,10,16 (str. 124). Ovako sv. Augustin pjeva o Bogu kojega je spoznao.
“Lakše bih sumnjao da ja živim nego da nema istine” 7,10,16 (str. 124). Istine ima, ali je mnogi ne žele prihvatiti, jer je istina ponekad teška i kosi se s našim zamislima.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
