U ovome nastavku družimo se s knjigom Božja revolucija, Verbum, Split, 2005. “Sreća koju imate pravo uživati ima ime, ima lice: Isus iz Nazareta, skriven u euharistiji” (str. 55). Tražeći sreću tamo gdje se ona ne može naći, mnogi su doživjeli pravu nesreću, i više od toga. Na žalost, to nekima još uvijek nije dovoljna opomena. “U ljubavi nema ‘zašto’, ona je besplatan dar na koji se odgovara sebedarjem” (str. 67). Ljubav i sebičnost ne idu zajedno. “Da bi se susrelo Spasitelja, treba ući u kuću koja je Crkva” (str. 68). Mnogi u toj kući ne žele tjedno provesti ni sat vremena, a željeli bi biti sretni, željeli bi naći smiraj duši svojoj. To tako ne ide! “Božja se moć razlikuje od moći svjetovnih silnika” (str. 72). Nekada možda pomislimo da su svjetovni silnici samo predsjednici mega-država. Ne, svjetovni silnik netko može biti i na razini mjesne zajednice. “Sveci su pravi reformatori. Samo od svetaca, samo od Boga dolazi prava revolucija, odlučujuća preobrazba svijeta” (str. 75). U povijesti učimo kakvo su sve zlo donijele razne revolucije, pa i one u Crkvi. Toliko podjela među kršćanima donijeli su razni šizmatički pokreti, tj. revolucije u Crkvi. “Apsolutiziranje onoga što nije apsolutno nego relativno zove se totalitarizam” (str. 75). I uz ovu rečenicu na um nam padaju neki veliki totalitarni sustavi, ali ne smijemo zaboraviti da se u svakomu od nas krije makar mali totalitarist. Samo je Bog apsolutan, te svaki put kada se pravimo važnima nastupamo totalitaristički. “Mnogi govore o Bogu. U Božje se ime propovijeda i mržnja te čine nasilja. Zato je važno otkriti pravo Božje lice” (str. 77). Tko čini nasilje i tko mrzi nije upoznao Boga, jer “Bog je ljubav” (1 Iv 4,16). Da, Božje ime jest Ljubav. “Ono što je izvana okrutno nasilje – razapinjanje – iznutra postaje čin ljubavi koja se potpuno daje. To je ta stvarna preobrazba koja se dogodila u dvorani Posljednje večere” (str. 80). Ljubavi nema bez žrtve, a s druge strane žrtva bez ljubavi može biti uzaludna. Žrtva proistekla iz ljubavi donosi blagoslov. “Sloboda ne znači uživati u životu, držati se apsolutno samostalnim, nego se ravnati prema mjeri istine i dobra kako bismo na taj način i sami postali istiniti i dobri” (str. 81). Možda se u novije vrijeme najviše zlorabe upravo riječi: ljubav i sloboda. Upravo zato živimo u svijetu izokrenutu naglavačke. “Slobodno vrijeme ostaje prazno ako u njemu nema Boga” (str. 83). Udaljiti se od Boga znači udaljiti se od izvora topline u ledenoj zimskoj noći. U takvim okolnostima pogibelj je velika i male su šanse za preživljavanje. “Tko je otkrio Krista, mora druge voditi k njemu. Velika se radost ne može zadržati samo za sebe. Treba je prenositi. U golemim područjima svijeta danas vlada čudan zaborav Boga. Čini se da sve ide jednako i bez njega. No, istodobno postoji i osjećaj frustracije, nezadovoljstvo svime i sviju, pa otuda krik: nije moguće da je ovo život! Doista, nije” (str. 84). Ljudski život nije ispunjen ako je čovjeku ispunjen želudac i novčanik. “Religija nerijetko postaje poput potrošačkoga proizvoda. Odabire se ono što je ugodno, a neki iz toga znaju izvući i dobit. Religija koja se traži na način ‘uradi sam’ u konačnici nam ne pomaže” (str. 84). Mnogi vjeru smatraju čistom religijom, to jest ispunjavanjem nekakvih obveza, i to iz obične formalnosti. Takva religija određuje čovjekov društveni status, a s duhovnom stvarnošću jedva da ima ikakve veze. “Deset zapovijedi nisu teret, nego putokaz prema uspjelu životu” (str. 95). Ako i zalutamo u pustinji života, valja nam uvijek iznova vratiti se na svijetlu stazu na kojoj stoje jasni putokazi prema istinskoj sreći. “Moramo mlade odgajati za strpljivost bez koje se ništa ne može naći; moramo ih odgajati za razbor, za zdrav realizam, za sposobnost odlučnosti” (str. 121). Ne dobivamo dojam da danas mlade odgajamo za ideale, i to ne samo ovdje nego i diljem svijeta. Umjesto strpljivosti, razbora, realizma i zdrave odlučnosti mladima se nudi nešto sasvim drugo, pa su mladima ideali: laka zarada novca, imati svega materijalnoga u izobilju, snaći se u životu (makar i nepošteno), te život uživati bez ikakvih ograničenja. To je jasna stranputica koja vodi u nigdariju, a tamo sreće nema.
Božo Goluža (priredio)
Izvor: Crkva na kamenu
