Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De civitate Dei), I., KS, Zagreb, 1995.
“Da li je išta govorljivije od taštine? Ona ne može isto što i istina samo zbog toga što, ako ushtjedne, može i glasnije vikati od istine” (5,26,2). Čudno je kako se taština danas najčešće ne smatra ni manom, a kamoli grijehom. Pogotovo ljudi iz viših društvenih slojeva smatraju da imaju pravo na taštinu, pa čak i na oholost. To im služi kao štit od pogleda znatiželjnika, jer jedino tako mogu zadržati status “nedodirljivosti”.
“Postoje neke stvari koje se prije mogu napadati negoli pobijati drskom brbljavošću” (5,26,2). Mnogi ljudi ni brbljavost ne smatraju manom. Za takve kažu kako su “ugodni i zabavni u društvu”.
Pametni radije izaberu “da ih razboriti ispravljaju negoli da ih nerazboriti hvale” (5,26,2). Rijetko tko danas želi da ga netko u bilo čemu ispravlja, a mnogi uza se žele imati laskavce.
“Zar ljudsko srce može toliko mahnitati…” (6,1,4). Sveti je Augustin prošao sve i svašta. Zasigurno je vidio mnogo dobrih ljudi, ali susreo je zasigurno i mnogo onih koji “mahnitaju”. Svako vrijeme obiluje i jednima i drugima.
“Opaki duhovi, kojima je posao da pogubne misli učvršćuju rugajući se umovima ljudi” (6,7,2). Te “opake duhove” možemo nazvati i sotonom. Vidimo kako se oni i danas rugaju i Bogu i bogobojaznu čovjeku.
“Nikako nije prema prirodi, nego je protiv prirode, da se muškarci spolno rabe kao žene” (6,8,1). Nekada su te perverzije nazivane pravim imenom, a danas ih se pokušava uvrstiti među “normalne” pojave. To je udar na čovjekovu narav, a onda i na Boga stvoritelja.
“Ljude koji obiluju novcem nazivamo bogatašima, ali – ako su u sebi pohlepni – oni su siromašni. Isto tako, one što oskudijevaju novcem nazivamo siromasima, ali – ako su mudri u sebi – oni su bogataši” (7,12). Mudrost i novac često se isključuju.
U starome Rimu je bog Merkur bio zaštitnik trgovine, ali i zaštitnik laži, varanja, spletki i krađe (7,14, bilj. 17). U ovo smo se uvjerili mnogo puta da je trgovina često povezana s laži, varanjem, spletkama i krađom.
“Ako je mudrost Bog, po kojemu je načinjeno sve, kao što pokaza božanska ovlast i istina, istinski filozof ljubitelj je Boga” (8,1). Čovjekova mudrost zapravo je samo participacija na vječnoj Mudrosti.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
