Joseph Ratzinger (Benedikt XVI.), Vjera i budućnost, KS, Zagreb, 2008. “Povijest više nego ikada gledamo u pokretu, a čovjekove mogućnosti pozitivno i negativno rastu do unedogled” (str. 7). Znači, borba između dobra i zla izraženija je nego ikada prije, pa smo obvezni uložiti dodatnu energiju i napor kako bi dobro bilo dominantno u svijetu. “Sva se povijest veže na lik Isusa iz Nazareta. Jedan jedini čovjek središte je čitave povijesti” (str. 16). Prema Isusu nitko ne može ostati ravnodušan. Oni koji su se odlučili slijediti ga, izabrali su put blagoslova. “Ljudi danas formu vjere osjećaju kao teret, a da su ipak istodobno prožeti željom da budu vjernici” (str. 19). Htjeti biti vjernik prirođeno je svakomu čovjeku. Vjerovanje zahtjeva promjenu života, odricanje, a nerijetko i pravu žrtvu pa zbog toga življenje vjere ljudi ponekada osjećaju kao teret. Ali taj teret ništa je u usporedbi sa srećom i blagoslovom koji vjera pruža. “Prirodna znanost i filozofija danas više ne tragaju za istinom” (str. 20). Ekonomski napredak u ovome vremenu glavna je tema gotovo svih razgovora. Poslušajmo o čemu ljudi međusobno najčešće pričaju i koje teme prevladavaju u medijima – zarada, plaća, povećanje proizvodnje, izvoz proizvedenoga, dobit. “Raširena je literatura apsurda” (str. 21). Dobra knjiga, štivo koje izgrađuje danas rijetko koga zanima. Traži se samo senzacija. “Čovjek koji se želi ograničiti na ono što se može egzaktno znati, dospijeva u krizu stvarnosti, dospijeva tako upravo u uskraćivanje istine” (str. 21). Egzaktna znanost samo je mali dio stvarnosti. “Vjera nije umanjeni oblik prirodne znanosti, nego je ona nešto bitno različito” (str. 22). Vjera je potpuno druga kategorija u odnosu na prirodne znanosti. Ona pokriva onaj dio stvarnosti koji čovjeka čini različitim od svih drugih bića. “Temeljni oblik kršćanske vjere ne glasi: vjerujem u nešto, nego: vjerujem Ti” (str. 22). Kršćanski Bog nije nekakva nevidljiva nadnaravna sila, On je osoba, odnosno jedan Bog u tri Božanske Osobe. Zato krivo govore oni koji kažu: “Ima nešto, postoji neka nevidljiva sila”. Bog nije nešto, nego netko. “Vjera je prihvaćanje Boga koji nam daje nadu i povjerenje” (str. 23). Jedan od najvećih Božjih darova jest nada, jer beznađe ubija. “Po svojoj biti vjera nije znanstveni sustav, nego povjerenje” (str. 25). Kao i neki znanstveni sustav, i vjera može završiti u ideologiji. Zato je vrlo važno vjeru ispravno shvatiti, prihvatiti i u život provesti. “Vjera u kršćanskom smislu nije primarno tajanstveni sustav znanja, nego egzistencijalni stav, temeljna odluka o usmjerenju života” (str. 29). Znanosti, prije svih humanističke, mogu nam pomoći da vjeru shvatimo i prihvatimo kao egzistencijalni sustav i da prema njemu izgradimo svoju ljestvicu vrijednosti, gdje je Bog Alfa i Omega svega. “Vjera je ljubav koja zaokuplja čovjeka i pokazuje mu put kojim mora ići i onda kada je taj put mučan; penjanje uzbrdo koje se čovjeku uskih pogleda čini smiješnim, ali onomu koji se upustio u tu pustolovinu, to se čini jedinim putem koji ne bi želio zamijeniti nikakvom udobnošću” (str. 30). Da, vjera je ljubav, jer Bog je Ljubav. Zato gdje god nema ljubavi ni Boga nema, ni vjere nema. Ljubav je crta razdvojnica između vjere i nevjere. Ako u religiji izostane ljubav, to je jasan znak da je ona prešla u ideologiju. “Vjera je spremnost na žrtvovanje sadašnjosti poradi budućnosti” (str. 34). Sve što činimo u životu, činimo radi budućnosti, a vjera je najbolje “ulaganje” u budućnost. “Vjera je nešto više od kruha za sutra ili novca za prekosutra” (str. 34). “Bog ljudima dolazi samo preko ljudi” (str. 35). Bog je i sam postao čovjekom, te nam jasno pokazao kako nam želi doći. Dolazi čovjeku kao Čovjek. “Kao što Bog ljudima dolazi samo preko ljudi tako i ljudi samo preko Boga dolaze jedni do drugih” (str. 36). Doći do nekoga, znači iskazati mu ljubav, željeti mu i činiti mu dobro. Ljubav i dobro jesu božanska svojstva.
Božo Goluža (priredio)
Izvor: Crkva na kamenu
