Oni koji kažu da ne vjeruju u Boga i da su načisto s religijom (iako u krajnjoj liniji takav čovjek ne postoji) obično koriste krilaticu kako je “vjera privatna stvar”. Tu mantru možemo čuti vrlo često, osobito kada neka uglednija osoba izjavi da vjeruje u Boga ili kada društvena većina koja se priznaje vjernicima pokuša nešto učiniti u afirmaciji tradicionalnih vrijednosti u dotičnom društvu. Iako su tzv. ateisti u svim europskim društvima u manjini, često nameću svoje stavove cijelome društvu, tako da se čovjek pita tko je tu ugrožen: većina koja vjeruje u Boga ili ona manjina koja za sebe tvrdi da je “raskrstila s religijom”?
Još u prošloj Vladi RH optuživani su pojedini ministri kako svoju vjeru javno prezentiraju, te da kao vjernici nisu pogodni za obnašanje ministarskih dužnosti, pogotovo da ministar znanosti bude vjernik. Znači, oni koji “vjeruju ni u što”, oni kojima je ateizam “religija” pogodni su za sve i svašta, jer su oni, eto, okrenuti znanosti, pluralizmu, snošljivosti i “humanizmu”. To je potpuno izvrtanje činjenica. Naime, upravo istinski vjernik svojim životom, radom i društvenim djelovanjem pokazuje najjasnije lice humanosti.
Ovih je dana britanska predsjednica vlade Theresa May na prve stranice mnogih medija došla, ne po nekom skandalu (jer mediji često najviše vole skandale), nego svojom izjavom da vjeruje u Boga i da u Bogu nalazi veliki oslonac i pomoć u trenutcima važnih odluka. Očito, za neke je i ovo skandal. Naravno, svaka zemlja pa i Velika Britanija ima svoje dežurne aktiviste koji brižno čuvaju svoju “ortodoksiju ateizma”. Tamošnja je ljevičarska i ateistička manjina napala premijerku zato što se javno izjašnjava vjernicom, jer time ona navodno krši prava svih onih koji nisu kršćani u toj zemlji i time potiče kršćanski “prozelitizam”. Ove ljevičarske i ateističke akrobacije uistinu začuđuju. Znači, vjera je privatna stvar i kao takva trebala bi ostati nevidljiva, zazidana i duboko zapretana između četiri zida svačijega doma. Vjera, odnosno vjernik sa svojom vjerom ne bi smio izaći na ulicu, a kamo li ući u parlament ili vladu neke zemlje. Za vjerničku većinu u svim europskim društvima ovo je potpuno neprihvatljivo, te se toj manjini treba žestoko suprotstaviti i onemogućiti im “diktaturu manjinskoga proletarijata”. Kakvo je vrijeme došlo i kakvu nam budućnost hoće stvoriti ljevičarske i ateističke manjine mogli bismo doći u situaciju da će nam opet trebati hrabrost da bismo se izjasnili kršćanima. Zato se radujemo kada neka ugledna osoba javno posvjedoči svoju vjeru, a time i istinsku humanost i poštovanje neprolaznih vrijednosti, jer time se čuvaju i naše civilizacijske vrijednosti.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
