Da je danas, u vrijeme COVID-a, živ Umberto Eco, možda bi malo promislio kada je napisao esej “Vječni fašizam” i, opet možda, napisao puno realniji, na stvarnosti utemeljeni problem i naslovio ga “Vječni komunizam”. Naime, za siječanj iduće godine, najavljen je jubilarni, pedeseti Svjetski ekonomski forum u Davosu, čiju pozivnicu potpisuju princ Charles i utemeljitelj i direktor Foruma Klaus Schwab. Okupit će se na stotine i stotine multimilijardera, zadrtih globalista, koji drže u šaci najveći dio bogatstva cijeloga čovječanstva. Tema je svijet nakon korone pod radnim naslovom “Veliki (globalni) reset”. Ideal im je Kina, ili kapitalizam bez ljudskih prava i sloboda, pa i demokracije. Ili tek nebitnih prava i sloboda s prividom demokracije.
Glavni ideolog ovog opasnog globalistički opakog projekta za 21. stoljeće, Schwab, autor je knjige upravo pod nazivom “Veliki reset”, s podnaslovom koji kaže da je svaka kriza zapravo prilika, te da svaki novi svjetski poredak proizlazi iz (induciranoga) kaosa, ili iz patnje mnoštva kojem ponudite rješenje u zamjenu za pokornost (Ordo ab chao).
Da ne budem optužen za teorije zavjere, evo što među inim piše Schwab. Nekoliko ključnih citata:
“COVID je jedna od najmanje smrtonosnih pandemija koju je svijet poznavao u dvije tisuće godina. COVID nudi priliku za uvođenje neviđenih društvenih promjena. Mnogo će se stvari promijeniti za svakoga i pojavit će se novi svijet.”
“VJEČNI FAŠIZAM”
“Mnogi pitaju kada će se stvari vratiti u normalu. Odgovor je kratak: nikada. Postat ćemo učinkovitiji u upravljanju svojim genima i genima svoje djece. ‘Inteligentne’ čestice mogu se unijeti u ljudsko tijelo, računala opremljena antenama, sve manje od zrnca pijeska.”
“Prelazak nacionalnih granica podrazumijevat će detaljno skeniranje mozga kako bi se procijenio sigurnosni rizik koji putnik predstavlja. Najvjerojatnije će nam se vanjski uređaji usaditi u mozak i tijelo.”
“Alati četvrte industrijske revolucije omogućuju nove oblike nadzora i nove kontrolne mehanizme. Rad odvjetnika, liječnika, novinara ili knjižničara nesumnjivo će biti djelomično ili potpuno automatiziran.”
Sve to što Schwab najavljuje može se sažeti u dvije riječi: projekt transhumanizma, odnosno podređivanje humanoga tehničkom, totalna kontrola ljudi i svođenje cijeloga ljudskog roda na masu, tijesto koje po volji tehnički mijesiš i oblikuješ. Tko nije u masi, jao si ga njemu…
Tehnika sama po sebi nije vrag, naprotiv. Tehnika je od početka, kada smo sišli s grana, druga čovjekova narav. Za razliku od životinje, da bismo opstali u prirodi, morali smo krojiti odjeću, smišljati tehnička pomagala, izmisliti kotač, sjekače, graditi nastambe… U tom smislu, sve do pojave transhumanizma tehnika je, kao druga čovjekova narav zbog naše biološke inferiornosti nad beštijama i biljkama, shvaćana kao sredstvo, a čovjek kao svrha. S transhumanizmom se okreće odnos svrhe i sredstava, pa, kako je vidljivo iz gornjih citata, čovjek postaje sredstvo, a tehnika svrha koja upravlja svim ljudskim, pa i biološkim.
No, kako ovo sve rečeno ima veze s komunizmom, i zašto mislim da, suprotno Ecu, nije problem “vječni fašizam”, nego “vječni komunizam”? I jedno i drugo su zločinačke ideologije kojima je bit kontrola i stvaranje od ljudi mase, gdje je kolektiv ispred individuuma. No, za razliku od fašizma, komunizam je u tom projektu imao i ima globalne ambicije, samo je mijenjao taktiku i načine. K tome, fašizam je kao politički projekt i sustav propao, komunizam nije, samo je mijenjao košuljice i sredstva za globalnu dominaciju nad čovječanstvom.
TEHNOMARKSIZAM
Gramsci je prvi vidio na primjeru SSSR-a da političkim sredstvima teško može zavladati komunizam, pa, da bi komunizam zavladao, treba mijenjati strategiju, treba mijenjati čovjeka, a onda ćemo promijeniti svijet. To je nazvao “marš kroz institucije”, odnosno ući čovjeku u glavu, zaposjesti sveučilišta, odgojne i obrazovne institucije, kulturu. I to se dogodilo. Tako je komunizam mijenjao imena, od kulturmarksizma do frojdomarksizma, a sve u funkciji raznih revolucija, od kulturnih do seksualnih. Stoga je komunizam sklapao različite paktove, najprije s radnicima, pa feministicama, pa LGBTIQ… populacijom i produkcijom novih mikroidentiteta i raznih “ratnika pravde” u svrhu prekrajanja čovjekove naravi.
Ovo pak što se najavljuje u Davosu nije više ni kultur, ni frojdo…, nego, kako je to nazvao Borislav Ristić – tehnomarksizam. Ne više marš kroz institucije, pakt s odgojno-obrazovnim sustavom, medijima i kulturom, nego s – tehnokracijom. Taj model tehnomarksizma savršeno utjelovljuje Kina, koja ovim globalnim oligarsima koji će se okupiti u Davosu, više ili manje uvijeno, služi kao model za cijeli svijet nakon COVID-a. To je taj njihov “veliki reset”, zapravo “vječni komunizam”.
Stoga je Agamben tim povodom globalizam definirao kao “komunizam u kapitalističkoj varijanti”, ili tehnomarksizam.
Telefoni postaju pametni, kao i automobili, klupe, tuš-kabine…, tehnika (umjetna inteligencija) stalno nadolazi uz pridjev pametno. A ljudi? Pa što će im onda pamet, kritička misao, što će im sloboda, žele li je uopće? Sumnjam. No od odgovora na to pitanje ovisit će uspjeh projekta na matrici kineskoga tehnomarksizma zvanog “veliki reset”.
Ivica Šola
Slobodna Dalmacija
Izvor: Crkva na kamenu/Slobodna Dalmacija