Dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: “Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite ne će ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen” (Lk 21,6).
Svima nam je poznato da je, ni 40 godina kasnije (70. godine), Hram u Jeruzalemu do temelja razoren. Ostao je samo Zid boli i plača kao snažan podsjetnik, ne samo nekada veličanstveno urešene građevine, nego i sloma veličanstvena veza čovjeka s Bogom.
U nastavku svoje besjede na pitanje: “Učitelju kada će to biti i na koji se znak ima dogoditi?”, Isus odgovara: “Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam’ i: ‘Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.” Tada im kaže: “Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba” (usp. Lk 21,7-11).
Dok živimo u vremenima ovih proroštava, vremenu ratova, pobuna, terorističkih napada i razbojstava u Europi i svijetu, posebno na Bliskom istoku i Africi, ne malo nas začuđuju “ideološki optimisti” kako ih naziva veliki papa emeritus Benedikt XVI., koji umjesto da priznaju poraz i slom svojih politika izgradnje svijeta bez Boga, oni poput propala poduzetnika od svojih vjerovnika traže nove mandate, s novim nestvarnim optimizmom, obećavajući “mesijanska” vremena.
Na ovim je stranicama puno slova napisano ukazujući na pogubnost politike tih “sinova ovoga svijeta”. No, očito je da je taj naš kritički glas osuđivan i odbacivan, poput starozavjetnoga glasa koji nije prihvaćao misao da Bog može biti štit i jamac politike bezakonja i svakoga moralnog nereda. A upravo i takva politika dovela je do ovoga što danas, ne samo svjedočimo, nego s velikim strahom proživljavamo, na općoj i na “lokalnoj” razini.
Europa i svijet, koji su i bez Nabukodonozora (587. pr. Kr.) u pepeo pretvorili “hram svoga života” – po raznim zakonima, u parlamentu donesenima, sami sebe na smrt osudili, na tisuće crkava pozatvarali, ili ih u razne trgovačke i svakovrsne centre pretvorili, nekim drugim vjeroispovijestima ustupili – prodali, u svaki novi dan ulaze u potpunu shvaćanju sintagme “žalost ovoga svijeta”. I ne samo radi oplakivanja tolikih u terorističkim udarima ubijenih, nego još više zbog svijesti vlastite nemoći. Usuđujemo se ustvrditi da njima ništa ne znači više stotina ubijenih. Da znači, onda bi jednako vrjednovali tolike žrtve kršćana od organizacije Boko Haram u Nigeriji i drugim susjednim državama i ne bi “zakonski” abortusom ili eutanazijom svaki dan na stotine tisuća života ubijali. Njima je više stalo do dijela vlastita blaga i moći ovim terorističkim napadima opasno narušenoga.
Strašne zločine koji potresaju svijet svatko razuman osuđuje. Potrebno je i s ovih stranica sve pokretače i izvršitelje zla, nasilja i ubijanja pozvati da prestanu s tim svojim protuljudskim činima. No, istodobno potrebno je pozvati sve da nerazumno ne srljaju u vrtlog novoga zla kojemu, ako se ustraje na ovomu putu, nema kraja. Misaoni svijet u velikoj je tjeskobi zbog zveketa novoga globalnog rata. Papa Franjo u više je navrata govorio o početku ili dijelu trećega svjetskog rata. Količina mržnje i naoružanja pogibeljno prijeti nestanku svijeta kakav poznajemo. I ne samo u civilizacijskom smislu nego u smislu života! Sve nas to mora ozbiljno zabrinjavati.
No, da ne bismo bili osuđeni poput Jeremije kao “proroci pesimizma”, u ovom adventskom vremenu, u iščekivanju rođendana Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Njega dakle ponizno molimo za sve ljude dobre volje, posebno one koji su se krstom ucijepili u novorođenoga Kralja, da u Njemu razumno i trijezno žive i ovo teško vrijeme; da u ovom svetom vremenu podignu svoj pogled prema Njemu, šireći krila nade i svečano navješćujući: I danas se u Davidovu gradu rađa Krist Spasitelj. Njegova su vremena. On je Početak i Svršetak – Alfa i Omega. On je Pobjeda i Snaga koja je jedina kadra zaustaviti svako zlo i ponovo vratiti izgubljeni mir. Jer, On je Mir naš.
Mr. don Željko Majić
