Oni koji malo duže pamte, dobro se sjećaju kako je u komunističko vrijeme službeno izgledao prosinac. Mjesec kao i svi drugi. Tamo negdje pred kraj počelo se govoriti gdje će tko čekati Novu godinu. Kršćanski puk nije se dao smesti i ustrašiti. Mnogi roditelji na Božić nisu slali djecu u školu, pa i po cijenu nekakvih sankcija. Danas nam ovo izgleda sasvim čudno – čuj, na Božić u školu. Ali da, tako je to nekada bilo. Međutim, iako je taj represivni komunistički bezbožni režim negirao i Božić i Boga Stvoritelja i kršćanstvo, vjernici su u svojim srcima i svojim domovima doživljavali svu radost ovoga velikog i radosnog blagdana. Znači, javnih čestitki nije bilo, ali je bilo istinskoga intimnoga veselja i blagoslova.
A kako je danas? Spopadne nas mučnina kada pokušavamo odgovoriti na ovo pitanje. Prije negoli započne advent, neki počinju ukrašavati svoje trgovine. Ne zato da bi slavili Božić, nego da privuku kupce, jer je za njih Božić postao samo “blagdan darivanja”. Da, Božić bi trebao biti blagdan darivanja i primanja, ali ne onoga što se može kupiti u trgovini, nego nečega puno većega i vrjednijega – darivanja srca, ljubavi, praštanja, sreće i blagoslova. Uz one žaruljice koje svjetlucaju posvuda i zovu nas na kupovinu svega i svačega, uglavnom nepotrebnoga, gradovi su puni reklama. Rekli bismo, hajde, neka i toga, ali sada je sporan taj sadržaj reklama. Vrlo često možemo pročitati reklame ovoga ili slična sadržaja: “Doživite s nama čaroliju praznika”. A oni malo pobožniji kažu: “Pridružite nam se u čaroliji blagdana”. Uglavnom, nigdje Božića! Tu su praznici, blagdani, čarolije, razni okusi i mirisi, ali Božića nema. Zamislite, dođete nekome na rođendan ili na vjenčanje ili na krštenje i kažete mu: Sretan ti praznik. Ne biste bili nimalo manje čudak ako biste rekli: Sretan ti blagdan. Eto, uz Božić nekima sve pristaje, ali najvažnije ga je ne spomenuti.
Kod nas su se komunisti preko noći prestrojili u “liberale”, pa, eto, oni nemaju ni protiv čega ništa, ali ne slave Božić i vjeru smatraju nečim zastarjelim i potpuno nepotrebnim. Zvali se oni liberalima ili komunistima svejedno je, samo su se prepakirali. Ovi su narodu bili jasni od samoga početka, kako se god zvali. Ali što je s onima koji se prodaju pod imenom nekakvih vjernika, a u biti su isto tako liberali koje ništa u životu ne zanima nego profit i ovozemaljski probitak, i to u obliku novca, društvene moći, utjecaja, popularnosti i slave? Oni nam najčešće pišu: Sretni vam blagdani, a možda i: Sretni vam praznici, jer ne žele izgubiti ni jednoga kupca, pa ni onoga koji ne slavi Božić. Kako bi svima bili prihvatljivi njihovi proizvodi, smatraju najboljim rješenjem narodu čestitati praznike ili možda, eto, blagdane.
Božić su nam pokušavali krasti i komunisti i ovi neokomunisti koju su se prepakirali u liberale, a evo sada nam Božić pokušavaju ukrasti i kršćani i nekršćani koji za nas imaju samo jednu poruku: Kupite naš proizvod, jer su ti vaši “praznici” najbolja prigoda za poklone, odnosno najbolja su prigoda da vam prodamo ono što vam nikada ne bismo mogli prodati da nije tih vaših “praznika”. Usprkos činjenici što mnogi nisu ostali imuni na ono komunističko “zavođenje”, pa onda ni ovo liberalno “potrošačko ludilo”, uviđamo da se kršćanski puk ne da smesti i da nastoji pobrati duhovne plodove od ove velike i radosne svetkovine, rođenja Boga – Božića. Za ovo predanje nagrada zasigurno ne će izostati.
Božo Goluža
