Nevolja je negacija volje, ali ta riječ jasno upućuje i na patnju. U ovih nekoliko desetljeća nakon Domovinskoga rata volja Hrvata u BiH rijetko je poštovana. Možemo reći da su nevolje Hrvata kao konstitutivnoga naroda u BiH započele ukidanjem Hrvatske Republike Herceg Bosne. Tada je izgubljena platforma za stvaranje hrvatskih nacionalnih institucija u BiH, a sve što se poslije događalo samo je bila posljedica toga kobnoga gubitka. Danas su Hrvati u BiH institucionalno gotovo u potpunosti nezaštićeni. To se najzornije pokazalo ovih dana na općim izborima za razna tijela vlasti. Nevolja je kulminirala kada su muslimani izabrali dva člana predsjedništva, i to jednoga na mjesto koje pripada legitimnom predstavniku hrvatskoga naroda. Uzaludna je bila presuda Ustavnoga suda BiH o legitimnom političkom predstavljanju naroda. Ignorirano je bilo i nastojanje hrvatskih predstavnika u raznim tijelima vlasti da se promijeni izborni zakon. Usprkos svemu, muslimani su na mjesto hrvatskoga člana predsjedništva izabrali svoga kandidata. Valja dobro naglasiti, potpuno neispravno ovih dana pišu i govore mnogi da je Željko Komšić izabran za hrvatskoga člana predsjedništva. Naime, ni po kojoj osnovi on nije hrvatski član predsjedništva, nego su ga muslimani, kao svoga drugoga člana predsjedništva BiH, izabrali na mjesto koje pripada hrvatskome članu predsjedništva. To je bitna razlika i treba je uvijek naglašavati!
Tom izbornom makinacijom i inženjeringom učinjena je gruba povrjeda dostojanstva konstitutivnoga hrvatskog naroda u BiH. Budimo realni, muslimani u BiH nisu učinili ništa posebno što ne bi učinio bilo tko u svijetu. Recimo, kada bi Amerikanci mogli Rusima birati predsjednika, bi li to učinili? Naravno! Isto vrijedi i obratno. Također, kada bi Kinezi mogli Japancima birati predsjednika zasigurno bi to učinili. Jasno, da to vrijedi i obratno. Da su muslimani ikako mogli učiniti Srbima u BiH što su učinili Hrvatima, naravno da ne bi propustili tu priliku. Znači, na izborima se nije ništa neočekivano dogodilo. Strašna je stvar u tomu što je to nekomu omogućeno, te su krivi oni koji su muslimanima omogućili biranje kandidata za člana predsjedništva koji ne predstavlja hrvatski narod u BiH.
Čitamo kako je Komšić poručio Hrvatima da nemaju razloga za brigu. Ne sjećamo se da je neki vlastodržac poručivao svojim podčinjenima da trebaju biti zabrinuti. Ali što su ti vlastodršci, pogotovo ako su vladali mimo narodne volje, učinili za dotični narod, to je druga priča. Ovdje ne ćemo spominjati bilo kakva imena iz povijesti da ne bi došlo do krive interpretacije. S druge strane čitamo izjave nekih hrvatskih političara kako su muslimani na ovim izborima poručili Hrvatima da nisu politički narod. Zapravo, oni su to samo još jednom ponovili i potvrdili, ali Hrvati su prestali biti politički narod u BiH ukidanjem Hrvatske Republike Herceg Bosne. Tada se dogodila ta razgradnja, a poruka o Hrvatima kao nepolitičkom narodu u BiH od toga čina ponavljana je u svakoj prigodi. Ta, je li taj isti Komšić po istoj matrici prije ovih izbora u predsjedništvo BiH biran već dva puta?! I ne samo to, muslimani imaju toliku prevlast na višim razinama vlasti da i bez hrvatskih predstavnika mogu donositi zakone. Jasno, koriste i tu mogućnost, te i tako poručuju kako su Hrvati na političkoj pozornici samo statisti koje se u svakom trenutku može ignorirati, zaobići ili zamijeniti.
Što sada i kako dalje? Već čujemo kako se Hrvatima u BiH nudi nekakva koalicija, i to nude je oni koji su izrežirali cijeli ovaj izborni cirkus. Njima bi očito sada najpoželjnija opcija bila da Hrvati pristanu na nekakve mrvice u vlasti i da se s time zadovolje. Vrlo slična situacija onoj iz prve Jugoslavije. Stjepana Radića srpski su Radikali onemogućavali na sve moguće načine. Najprije su mu upućivane otvorene prijetnje, a onda je slijedilo uhićenje i zatvaranje. Radić je pokušao ulaskom u vlast normalizirati situaciju, ali ni to nije išlo. Znamo kako je sve završilo. Tragedija je bila neizbježna ne samo za aktere te političke arene, nego i za sve narode. Pameti nikada dosta! Mudri ljudi uče nešto iz povijesti i ne ponavljaju iste pogrješke.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
