Gledano teritorijalno Bosna i Hercegovina danas jest jedan omeđeni prostor koji je kao takav nastao uslijed teških neprilika i osmanlijske okupacije. Sama činjenica da je jedna okupatorska sila “okolčila” neki prostor jasno govori da nešto tu nije u redu. Razni europski društveni i državni sustavi, kao i susjedi ove nesretne “zemljice” pokušavali su tijekom posljednja dva stoljeća riješiti “gordijski čvor” svezan oko vrata stanovnika prostora koji se danas zove BiH. Nisu uspjeli. Upravo zato sudbina ove zemlje i njezinih naroda jesu česti ratovi. Eto, ovdje je počeo i Prvi svjetski rat, i to ne baš posve slučajno.
Danas o BiH mnogi pričaju mnogo, a vrlo često o njoj ne znaju ništa. Povodom najave da će dio BiH koji kontroliraju Srbi organizirati referendum kojim bi pripremili put nekakvu odcjepljenju i izdvajanju iz ovoga protektorata raspisala su se razna “ugledna pera”. Tako možemo čitati: “Dodik de facto ne priznaje državnost BiH”. I površnom poznavatelju ovdašnjih prilika jasno je da državnost BiH ne priznaje više od polovice “državljana” ove “države”. Najednom nam netko pokušava otkriti toplu vodu i kao u čudu nam priopćava da netko ne prizna državnost BiH, i o tomu govori kao o prvorazrednom skandalu i senzaciji.
Mozak mnogih ljudi ovdje je navijen na jugoslavenski mehanizam. Na toj matrici razmišljanja čim se u negativnu kontekstu spomenu Srbi, mora se u taj koš strpati i Hrvate, jer se u suprotnom radi o “okorjelom nacionalizmu”. Tako spominjanje srpskoga referenduma u BiH obvezatno treba pratiti negativna priča o Hrvatskoj Republici Herceg Bosni, kao “strašnome zlu” koje nije poželjno ni spomenuti bez onoga takozvana. Ovim rječnikom govoreći, zagovaratelje Hrvatske Republike Herceg Bosne odmah se stavlja u kontekst “takozvane Nezavisne Države Hrvatske”.
Zašto zabijati glavu u pijesak? Ma, komu još nije jasno da ovaj protektorat nikada ne će moći postati barem donekle nekakva “normalna država”, i to ne zbog toga što to ne bi htio neki ovdašnji političar, nego zato što se ne može kuća “graditi na pijesku”. Ovdje je sve postavljeno naopako i protiv svake logike, a sada netko eto želi da stvari funkcioniraju normalno. Svjetski mešetari dadnu Srbima polovinu teritorija BiH, taj prostor nazovu “republikom”, daju mu mnoga obilježja “države” i onda se čude što, ne samo neki političar nego i najveći dio toga naroda, taj prostor smatra “državom”. Kakvo licemjerje! S druge strane u onaj drugi dio teritorija strpaju druga dva naroda, ostavivši Hrvate na milost i nemilost brojnijih i to nazovu nekakvom “federacijom”. Sve skupa i smiješno i žalosno. Pravi cirkus. A onda neki “domoljub” ovaj cirkus zove “divna zemlja”, kao da se sam sebi ruga.
Usprkos svim ovim jadima i nevoljama, zagovornicima unitarne BiH najvažnije je bdjeti da se ne bi “rasplamsao hrvatski nacionalizam”, pa je najveća opasnost za ovu “zemljicu” ideja o ponovnoj uspostavi Hrvatske Republike Herceg Bosne. Srpska republika nije nikakav problem, samo “neka se ne izdvaja”, ali hrvatska republika jest “biti ili ne biti za ovu zemlju”. Dokle se god stvari budu tako postavljale, ne samo da ovdje ne će biti napretka nego će ovaj prostor vječito hodati po žici, s koje svakoga trenutka može pasti u provaliju. A to pak nikomu nije u interesu, zato bi dobro došlo brzo otrježnjenje svih aktera u ovome teatru.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
