U novije vrijeme sve se više čuje riječ ustašluk, koja se koristi za sve aktivnosti desno usmjerenih stranaka i pojedinaca. Jasno nam je s čime je riječ povezana, ali nam nije jasno na osnovi čega se nešto proglašava ustašlukom. Ustašama se proglašavaju svi oni koji samo obuku crnu majicu. Osobno nemam nikakve simpatije prema onodobnom ustaškom pokretu niti prema njegovu čelniku Anti Paveliću, pa mi onda nisu nimalo simpatični ni oni koji marširaju ulicama grada Knina ili bilo gdje drugo u nekakvim crnim odijelima. Pitam se koja je svrha toga i komu sve to treba? Isto tako ne znam zašto toliko netko inzistira na pozdravu “Za dom spremni” i zar je to toliko važno pitanje za hrvatsku današnjicu i sutrašnjicu. Kako ne mislim da je to važno pitanje onima koji taj pozdrav zagovaraju, tako ne mislim da je to toliko važno onima koji ga osporavaju. I gdje je sada problem? Mislim da su u pitanju “niske strasti” i na jednoj i na drugoj strani. Čak mislim da je i jedna i druga strana izmanipulirana iz nekakvih centara koji imaju nekakve nedobronamjerne interese i ciljeve prema hrvatskome narodu i hrvatskoj državi. Kao što se danas često koristi riječ ustašluk da bi se diskreditiralo političke protivnike, tako je u godinama nakon Domovinskoga rata neselektivno korištena riječ komunjare, pa su tim pogrdnim izrazom nazivani mnogi koji s komunizmom nisu imali nikakve veze, ali ih je trebalo diskreditirati. Znači, u hrvatskom društvu uistinu postoje skupine koje zagovaraju propale totalitarne sustave, ali na desnoj političkoj opciji one su marginalne, a ekstremno ljevičarenje, na koje se malo tko osvrće, predstavlja velik politički problem. Hrvatskome društvu ekstremni desni pokreti svojim ponašanjem ne donose ništa dobroga, a sami misle da time brane državu. Sasvim pogrješno! Međutim, formalni i neformalni sljednici komunističke ideologije koji se okupljaju oko moćne političke stranke SDP-a neusporedivo su teži problem od šačice onih koji zagovaraju nekakve neprihvatljive ideje propaloga ustaškog režima. Desno orijentirane ekstremne skupine nemaju nikakve šanse primirisati pobjedu na bilo kakvim izborima u Hrvatskoj, a s druge strane zagovornici i sljednici isto tako propaloga komunističkog režima i komunističke ideologije ne samo da mogu sanjati o pobjedi na nekakvim izborima, nego su u modernoj, slobodnoj hrvatskoj državi u ovih 25 godina u više navrata dobili izbore. Tako su simpatizeri krvave komunističke crvene zvijezde petokrake tri puta pobijedili na predsjedničkim izborima, a pobjeđivali su i na parlamentarnim izborima. To je potpuno neshvatljivo i neprihvatljivo! Ovim ekstremnim ljevičarima svih vrsta i boja (jedino im je zajedničko što ne vole hrvatsku državu i ne drže do iskonskih neprolaznih vrijednosti) okupljenima oko SDP-a, one šačice ekstremnih desničara dolaze kao naručeni kako bi imali teme za napadanje iskonskih vrijednosti u hrvatskome društvu, jer te “crnokošuljaše” predstavljaju kao zagovornike tih vrijednosti. Ovo nam sliči na onaj vic o S… kojega je tukao neki bandit, a M… uporno ponavlja da će banditu uzvratiti ako samo još jednom udari S…. Bandit S… ponovo udara u više navrata, a onda S… kaže M…: “Molim te nemoj me više braniti”. Tako i mi molimo ekstremno desno usmjerene skupine da više ne staju u obranu hrvatstva, jer samo daju povoda neokomunistima da mlate po hrvatskoj glavi. Znači, SDP po ekstremizmu (lijevom) jednak je onima koji marširaju u crnim košuljama i zagovaraju nekakve ekstremne ideje (desne). Hrvatskome društvu ne trebaju ni jedni ni drugi, jer dokle se god oni budu nadmetali u svojim ekstremizmima, hrvatsko će društvo tapkati na mjestu i ne će se pokrenuti prema sretnijoj budućnosti. Možda je upravo sada vrijeme da se objema opcijama kaže: DOSTA!
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
