Kroz iglene uši

3. “A ponižavaš oči ohole”

Foto: bizjournals.com

Lakše će deva kroz iglene uši nego oholica u kraljevstvo Božje. Isus je, doduše, ovu misao rekao u odnosu na “bogataša”, koji po sebi nije osuđen na neulazak u Život, ali – prema slici deve i igle – namučit će se preko svake mjere. Ako je “teško” kroz iglene uši, zar je lako na “uska vrata”? “O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!” (Mt 7,14), govori Gospodin. Novozavjetni pisci među one koji ne će baštiniti Kraljevstva Božjega uključuju i “oholice”: sv. Pavao piše da oholice “smrt zaslužuju” (Rim 1,30); da on kao apostol obara “svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga” (2 Kor 10,5); savjetuje svomu učeniku Timoteju da se “oholicâ” kloni (2 Tim 3,2). Inače riječ ohol u raznim svojim inačicama spominje se više od 130 puta u Starom Zavjetu a 10-ak puta u Novome. Naslovna Psalmistova rečenica u kontekstu glasi:

 “Jer narodu poniženu spasenje donosiš
a ponižavaš oči ohole” (Ps 18,28; 2 Sam 22,28).

Ključne riječi: narod, oči ohole, poniženje, Božje spasenje.

Narod. Ponižen je i osramoćen onaj narod koji nema svoje zemlje, ni povijesti, ni književnosti, ni svoga ustava, ni svojih izbora, ni vlade, ni svoga sudstva, ni osnovnoga školstva, kamoli sveučilišta, ni vojništva, ni medija. Samo ima sebe kao roba drugomu.

– Ponižen je onaj narod koji je izgubio rat, pogotovo ako je bio domovinsko-obrambeni, a ne agresorski, pa prisilno potpisao kapitulaciju, i tako dopao u ropstvo nepravednu pobjedniku, i samo ga Bog na svoj način može izbaviti i spasiti ako i sam narod u tome želi sudjelovati. Ali ako je “narod nestalna srca” i “ne proniče [Božje] putove” (Ps 95,10), što može očekivati u svojoj opstojnosti?

Oholih je očiju onaj čovjek koji misli da su njegovi darovi – intelekta i karaktera – plod naravi ili dar roditelja ili pradjedova ili rezultat evolucije nižih bića u viša kao i povijesnih okolnosti i klimatskih promjena. Puki slučaj! A inače sve savršeno božanski i razumski izvedeno. A ne prizna da su naravna svojstva izravan Božji dar: duhovni, intelektualni, moralni, fizički, biološki. On ne može progledati osim s pomoću prignuća očiju i glave k zemlji, na što ga prinuđuje netko Drugi, Jači, Nevidljivi radi njegova spasenja.

– Ljudi oholih očiju uvjereni su da oni imaju naravno samosvojno pravo na naravne darove i ne priznaju da im ih itko smije s pravom umanjiti ili oduzeti. I da se oni s pravom bune i bore za ta svoja naravna prava ako im ih se netko usudi oštetiti ili uskratiti, pa makar to bila i  božanska Mudrost. Takva je oholost takozvana superbia diabolica – vraška, luciferska. Takve ljudske osobe ili spodobe do prave istine i spoznaje o sebi mogu doći samo savijanjem tvrdovrate glave, poniženjem: bilo umnim, ćudorednim ili tjelesnim.

– Oholih očiju jest ono ljudsko biće koje vidi samo sebe kao jedinoga vlasnika i gospodara, i duše i tijela, i svega što ima i svega što je steklo u životu. A nije vlasnik, nego samo upravitelj. Jer ima Jedan koji mu oduzima i ovozemaljski život a da ga ništa i ne pita, a kamo li da mu ne oduzme neko naravno pravo!

– Čovjek oholim očima ne vidi da Bog ima kudikamo uzvišenijih darova od onih naravnih, a koji se zovu milosni, tj. još sadržajniji i bogatiji, čak “nadnaravni” koji čovjeka čine više čovjekom, još sličnijim Bogu. Do te spoznaje može doći samo gledajući i doživljavajući poniženje svoje oholo-nedotaknjive naravi barem u nekom od takvih svojstava.

– Oholih je očiju ona osoba koja sebi umišlja da može sama od sebe izraditi, ostvariti i postići smisao života, i ovoga na ovome svijetu i onoga na drugome svijetu. A zaista, zaista, ne može svojom snagom postići smisla na ovome svijetu, a još manje na drugome, jer Gospodin reče: “Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa” (Iv 15,5). Duhu se obraćamo molitvom u himnu: “Bez Božanstva tvojega čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu”.

Što čovjeka oholih očiju navodi na poniznost? Navodi ga ponajprije svijest o onoj božanskoj misli: “Čovjeka oholih očiju i srca naduta ja ne podnosim” (Ps 101,5). Ako se Bogu ne sviđaš, što ti koristi da se svemu svijetu sviđaš. A znamo da oholicu nitko ne simpatizira i ne podnosi. Ali pogledajmo čovjeka i njegovu konstituciju. Sve ga navodi na poniznost, a osobito ove tri stvari na koje je inače toliko puta preponosno napuhan, a sve to ima u “glinenim posudama” i sitnim dozama. A to su: moralna žica, intelektualna žigica i fizička žilica.

Prvo, bijedan značaj da ne može jadniji. Imamo jadnu volju: i u htijenju i u započinjanju i u ustrajanju. Odlučimo da ne ćemo griješiti, pa ne možemo ni blizu ostvariti. Odlučno moralno htijenje, a u praksi: koliko pokušaja, gotovo toliko promašaja. Neprestano posrćemo, dižemo se, padamo, ispovijedamo se, odlučujemo, pa sve iznova. Koliko smo čuli vrijednih propovijedi, obavili duhovnih vježbi i pročitali divnih duhovnih razmatranja? Jesmo li se temeljito pokajali, obratili? A ipak Bog nam je ostavio mogućnosti da se spašavamo za drugi svijet upravo po tome kajanju, po dobrim djelima, po djelima ljubavi; po tome koliko smo nesebični, neoholi u ovom kratkovjeku lûku života.

Drugo, bijedna inteligencija. Što imamo jadnu pamet: i u shvaćanju, i u pamćenju, i u zaključivanju. Mi ljudi sličimo Bogu, stvoreni smo na njegovu sliku i priliku. A to znači da smo Bogu slični po inteligenciji i po slobodnoj volji; po razumu i po značaju. A gle kakvi smo i tolišni smo: nakon što nam se u 7. godini upali žmigavac razuma razlikujući 2 od 3 i A od B, pohađamo prva četiri osnovne, pa druga četiri osnovne, pa treća četiri o/srednje, pa četvrta četiri ili pet fakulteta. Netko završi s diplomom ili bolonjskim magisterijem, a netko završi na ulici. A pri tome svemu slabo shvaćanje školskoga gradiva, još slabije pamćenje, ne zapamtimo zastalno ni dva posto od onoga što čujemo na predavanju i pročitamo iz knjige. A najslabije nam je zaključivanje, razmišljanje, odlučivanje, pogotovo u odnosu na budućnost, koja uopće nije u našim rukama. Resi nas dakle neznalaštvo i zaborav – pa mi smo talenti u zaboravljanju! Nevjerojatno koliko nam u životu nedostaje zdrave logike i zdrave memorije; i što god više zalazimo u godine, ne postajemo pametniji, nego senilniji. Kada su televizijski novinari maturante u jednoj školi pitali da sažmu sve svoje školovanje u tri riječi, jedan je duhovito provalio: “Sjedi dole, jedan!” Eto tri riječi! Eto što je tijekom školovanja zapamtio iz 12 razreda trljanja klupa! Uostalom da sve razumijemo što se nalazi na ovome svijetu, da pokupimo sve znanje iz univerzalnih i specijalnih enciklopedija i iz biografskih leksikona, ne ćemo se time ni otkupiti ni spasiti. Ne spašavaju nas podatci povijesni, zemljopisni, prirodopisni, wiki-pedijski[1]; ne spašavamo se jezicima, ni ljudskim ni anđeoskim; ni znanjem, ni proroštvima, ni spoznajama otajstava, ni vjerom koja brda premješta, nego nesebičnom ljubavlju prema Bogu i bližnjemu, koja ostaje zauvijek, tj. za vječnost.

Treće, bijedna fizička konstitucija. Što imamo jadno tijelo: uvijek nešto defektno; bijedni životni uvjeti. Ovisimo posve o drugima, o svojim roditeljima ne samo od začeća do rođenja, ne samo do sedme godine kada dolazimo do žmigavca razuma, nego čak i do svoje osamnaeste godine kada još nismo došli do životne pameti, jer nam oni, ti roditelji, sve osiguravaju od hrane do stana, od učenja do zaposlenja i do ženidbe ili do udaje ili zavjeta, i još kroz koju godinu. A ovisnost o drugima, o drugim čimbenicima? Nemamo li daha zraka, ili kapi vode – nestajemo kao da nas nije nikada ni bilo.

Sve su ovo snažni razlozi da prizemljimo oči ohole i da u poniznosti primimo pomoć i spasenje iz Božje ruke, kako nas sveti pisac poučava: Bog “ponizuje ponos oholima, dok u pomoć pritječe  smjernim očima” (Job 22,29). Kada u životu dođemo do takva stupnja prijateljstva s Bogom da ga molimo da nas odgaja poniženjima, a ne da nam oduzima poniženja, onda ćemo biti i pravo odgojeni i, više od prijatelja, prava djeca Božja. Bez metode poniženja kojom Bog ravna nemoguće je biti:
– pametni u razlučivanju zdrava ponosa od bolesne oholosti;
– pravedni u vaganju ljekovita poniženja od neiskrene poniznosti;
– plemeniti u prihvaćanju gorčine radi Božjega zova da uđemo u radost Gospodara svoga;
– poučljivi u svim lekcijama poniženja kako se postaje istinski Isusov učenik;
– poslušni u vjeri i pokorni u podložnosti neshvatljivoj i čudesnoj volji Božjoj.

* Bože, ti si psalmistu Davidu nadahnuo riječi da tvoja mudrost narodu poniženu spasenje donosi ako i sam narod u tome sudjelovati želi, a da oči ohole ponižavaš da i one nešto nauče. Molimo te da se i kao pojedinci tvojom milošću oslobađamo očiju oholih i kao narod spasenje postignemo tijesnim putovima koje nam ti određuješ.

† R. P.

______________________________

[1] To znaš da wiki na havajskom znači brz, to će reći da bi wikipedia bila “kultura na brzake”.

Izvor: Crkva na kamenu