Jedna žena vjernica na Uskrs telefonski zove jedan župni ured u blizini Mostara: “Velečasni, sretan Uskrs! Mogu li ja danas doći na svetu Misu?” Žena ima jasno u vidu da samo 10 osoba može biti u crkvi… Ima li za nju mjesta po tim stožerskim pravilima?
Odgovor iz župnoga ureda. “Nisam siguran, ne mogu znati koliko će vas doći. A Ti znaš pravila civilnoga stožera.”
Žena će: “Velečasni, ja bih ponijela 500 KM da predusretnem policiju.” Platila bi kaznu i došla na svetu Misu.
Eto na što je bila spremna vrijedna župljanka, a nije da proizvodi marke u Bijelome ili u Malome Polju. I nije da joj nije potreban svaki “fenig”, pogotovo u ovoj virusnoj pandemiji. Ona je spremna platiti globu od 500 konvertibilnih maraka samo da može djelatno, osobno, svim srcem svojim i svom dušom svojom pribivati uskrsnoj svetoj Misi koja se slavi na oltaru u župnoj crkvi. “Vrhunac i izvor”, tj. presveta Euharistija: živi, uskrsli, bitni, istinski, stvarni Isus Krist, isti onaj kalvarijski i onaj euharistijski, koji se posadašnjuje, uprisutnjuje, ponazočuje u svakoj svetoj Misi kao događaju, na sakramentan način. A mi taj svoj Stožer – Presvetu Euharistiju, Stožer sve naše Crkve, liturgije, duhovnosti, predali civilnim stožerima da njome upravljaju, da je zaustavljaju, da je zabranjuju, da joj određuju pravila! Stavili je u drugi plan, dok ne protutnji koronski virus.
Možda ćeš reći da ima Misa na televiziji. I da dosta svijeta “gleda” onu Misu, kao što “gleda” svaku bilo koju drugu predstavu, nogometnu utakmicu, teatar, šou. Pa nije ono sveta Misa, nego predstava, priredba. Ili, ako nisi uvjeren u to, postavimo pitanje ovako: Koja je razlika između Mise na televiziji kada se izravno prenosi u 11 sati kada je ti gledaš i te iste Mise koju sam uključiš i gledaš na videu uvečer u 11 sati? – Nema nikakve razlike. Predstava je i jedno i drugo, i neposredna i odgođena. Misa na televiziji može biti korisna, poticajna na pobožnost, pobudna na dobre osjećaje, pa i na duhovnu pričest, ali nije to božanski događaj, u kojemu vjernik sudjeluje kada je na svetoj Misi u crkvi. Nikada se nije moglo reći ni čuti, pa ni danas u ovoj virusnoj pandemiji, da vjernik udovoljava crkvenoj zapovijedi sudjelovanja u svetoj Misi jednako ili prisustvovao predstavi na televiziji ili sudjelovao u crkvi stvarnu sakramentnu događaju na oltaru. To je istina. Ova je žena vjernica ispravno i istinski razmišljala: ako ja ne mogu sudjelovati, osobno, dušom i tijelom, u svetoj Misi ni na Uskrs i ako se ne mogu stvarno euharistijski pričestiti ni na Uskrs, kakva sam onda ja vjernica?
Eto zašto nam se boriti za svetu Misu, kalvarijsko-euharistijsku Isusovu žrtvu s narodom, s ono petero-šestero vjernika.
Uostalom i u prvoj, izvornoj, presvetoj, krvnoj kalvarijskoj Misi Isusovoj sudjelovalo je samo petero-šestero vjernika: Gospa, sv. Ivan apostol, tri-četiri žene Galilejke i na kraju se priključio i onaj skrušeni razbojnik. I dogodilo se Kristovo Otkupljenje. Koliko nam dolazi vjernika na svetu Misu nedjeljom izvan virusna vremena? 10% ili 20% ili 30%? Ima podosta župa s manje od 200 vjernika. Možda ni od tih 150/200 župljana ne može doći na svetu Misu desetero. Onda ćemo i tim deseteroma onemogućiti da sudjeluju u pravoj sakramentnoj Misi u crkvi?
