Kako protumačiti otvorena vrata? Obično označavaju da je onaj koji dolazi dobrodošao u taj dom i da ga ukućani očekuju. Dok sam bio na službi u jednoj seoskoj župi, kad bi očekivali svećenika, ostavili bi širom otvorena vrata, tako da svećenik zna u koju kuću treba ući i da je to mjesto gdje ga očekuju. Tako sam se prije nekoliko godina susreo s fenomenom otvorenih vrata crkve u sklopu pokreta nazvanog Nightfever. Ne razmišljajući previše o učinku i strukturi, kao ni o bitnim elementima ovog veličanstvenog događaja, upustili smo se u ovaj projekt, čisto da vidimo kako će funkcionirati. Ni svjesni nismo bili da otvaramo vrata u nešto što se može nazvati samo Božjim djelom i veličanstvenim festivalom Duha Svetoga.
Večer u kojoj ustaljena pravila ne vrijede. Bog nas svakodnevno poziva u Crkvu, ali tu večer, u zajedništvu onih koji su odlučili Gospodinu služiti na ovaj način, izlazi na ulicu i zove ih da dođu bliže. Zove čovjeka da bude svjetlo, da svijeću svoje duše donese i zapali tamo gdje sve molitve dolaze do “ušiju Gospodnjih”. Susret čovjeka i Boga na neočekivanom mjestu. Nekad i blaga nevjerica i šok: Odakle ovo sad ovdje?
Često imamo priliku sebe uhvatiti u uljepšavanju istine, stvarajući o sebi sliku koja nije uvijek istinita, barem ne do kraja. Kada nas neočekivano Gospodin sretne na ulici, sve se nekako poremeti, mi ispadnemo iz vlastite komfort zone i ulazimo u sferu istine, jer nismo očekivali susresti Ga ovdje, nismo uspjeli srediti vanjštinu i sve nekako ugladiti, nego smo pred Njim onakvi kakvi uistinu jesmo, grješni, maleni i ranjeni. A on je onaj koji sve to liječi.
Ovaj susret čovjeka i Boga, trenutak u kojem čovjek postaje ljubljeno dijete koje je potrebno Božje ljubavi, a Bog zauzima svoje mjesto Stvoritelja i onoga koji je svemoguć, ali nadasve ljubi, tada se događaju čudesa. Tada čovjek oblači na sebe odijelo istine i oklop pravednosti i tada počinje živjeti u istini, kako i priliči. I to je ono što Nightfever čini posebnim i svaki put novim i svježim.
Don Ivan Marčić
Izvor: Crkva na kamenu
