Posljednji su dani Isusova javnoga djelovanja na zemlji, u Jeruzalemu, Veliki tjedan. Cvjetnica je veličanstvena svetkovina za Isusa: „sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe: Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!“ čitamo u Evanđelju prije vjerničke procesije: Lk 19,37. Pa ipak sva ta vanjska hvalbena vriska i nezaustavljive ovacije djece, žena, muškaraca koji su došli u Jeruzalem na proslavu Pashe ili Vazma – Prijelaza iz ropstva u slobodu, iz smrti u život, izvikivanje riječi: Hosana! Hosana! nije Isusa nimalo pomaknulo iz savršena vladanja samim sobom: Gospodin je miran, uravnotežen, ništa ga ne može iznenaditi ni isključiti iz zdravih osjećaja i iz potpuna znanja o skoroj budućnosti Jeruzalema. Farizeji se bune protiv toga cvjetničkog događaja, čak se usmjelili Kristu Isusu prigovoriti da ušutka svoje učenike koji su pokazali trijumf: Učitelju, prekori svoje učenike, da ne viču i ne slave pobjedu! A on im odgovori: „Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će govoriti!“: Lk 19,39-40.
Isus se ne ustručava uputiti riječi teške istine nad voljenim gradom: “Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste. Evo, napuštena vam kuća“: Mt 23,37-38.
Božja strpljivost. Ove Gospodinove preozbiljne riječi pokazuju koliko je Bog strpljiv s nekadašnjim Jeruzalemcima, a i s nama danas, s našim odbijanjem Božje milosti i ponude. Štoviše, Jeruzalem je pobio tolike proroke i učitelje koji su dolazili u ime Božje propovijedati, ali Bog se u svojoj neshvatljivoj strpljivosti ne okanjuje svoga plana spasenja, nego šalje i Sina svoga jedinoga. Sin je savršeno svjestan što će se dogoditi i kazuje ljudima u prispodobama da će vinogradari ubiti i Baštinika, njega. Židovi su to posve razumjeli. Tu vidimo doista bezgraničnu strpljivost Božju s ljudima. Ali i ljudsku drskost.
– A nije naše iskušavati strpljivost Božju!
Božji poziv. Ovdje se u Isusovim biranim riječima – „koliko li puta htjedoh okupiti“ – i biranim slikama – „kao što kvočka okuplja piliće pod krila“ – čita sva ljubav Božja: Koliko puta htjedoh okupiti tvoju djecu na molitvu, na pouku, na razmišljanje o životu, o ovom i budućem, kao što kvočka okuplja svoje piliće da im dadne hrane, da ih utopli i obrani od pogibelji, ali vi, kao pilići bez zrna pameti, sve to prezreste, digoste se i na Sina, Baštinika.
Ljudski otpor. Pročitani evanđeoski odlomak pokazuje koliko je čovjek svojevoljno naopak pa odbija i završni Božji poziv na spasenje. Ljudi očima gledaju svu vanjsku slavu Isusovu, slušaju njegove potresne riječi koje su logične, smislene, pune upozorenja i upućuju na vječnost. Ali oni to svjesno i namjerno odbijaju. Ljudi misle da se sami svojom moću i pameću mogu spasiti, svojom vojskom, vještinom i tehnikom osloboditi grijeha i smrti, pobijediti i đavla paklenoga. A ne mogu bez Boga.
– Bog poštuje ljudsku slobodu, koju ne će više uništiti, jer joj je odredio vječnost, ali je i na čovjekovoj odluci hoće li ta sloboda biti puna ili prazna, sretna ili nesretna.
Ljudske posljedice. Božja je strpljivost neizmjerna, ali nije čovjek neizmjeran. Postoje ljudske odluke koje izazovu posljedice u ovom vremenu i prostoru. Židovi, koji su bili svojedobno pozvali Rimljane da njima upravljaju, jer nisu htjeli svoga domaćega kralja, žele revolucijom skinuti rimski jaram sa sebe, 40-ak godina nakon ovih Isusovih proroštava o opustošenoj kući. Umjesto da poslušaju Mesiju, i primijene njegovu ljubav neosvetničku, neratničku, oni se dižu na ustanak protiv rimske vlasti. Tri na trista! I onda se dogodila takva tragedija da ni na Hramu, slavi židovskoj, ne osta kamen na kamenu nerazvaljen. Što od naroda nije odvučeno u ropstvo ili raspršeno po svijetu, to je pobijeno i osakaćeno.
– Eto posljedica i našega ljudskog odbijanja, ne stavimo li se pod Božja krila spasa i života. Napuštena nam kuća!
Sve ljudske priče i pothvati, sve vojske i revolucije, sva kombiniranja i pametovanja, svi ljudski ustavi i sustavi izvan Isusove Istine o Bogu i čovjeku, izvan njegova Puta s križem na ramenu i njegova Života u uskrsnuću, jesu besciljna nadanja, besmislene praznine, razorena babilonska kula ili napuštena jeruzalemska kuća!
† R.P.
Izvor: Crkva na kamenu
