Sveto nam Pismo ne kaže koliko je mudrih kraljeva ili učenih maga s Istoka pohodilo maloga Isusa u Betlehemu. Jedna predaja prenosi: dvanaest, druga: četiri, a općenito se prihvatilo da su bila tri kralja, od kojih je svaki nosio po jedan vrijedan dar: Baltazar zlato, Gašpar tamjan i Melkior smirnu ili plemenitu mast.
Magi. Sv. Matej (2,1-12) spominje Mage. Prema povijesnim istraživanjima ti su Magi bili pleme iz kojega su dolazili svećenički kandidati u Perziji, današnjem Iranu. Magi su bili u Perziji ono što su bili Levijevci u židovskom narodu. Oni su bili učitelji i odgojitelji kraljeva. Nijedna se žrtva ne bi mogla prikazati a da ne bude nazočan jedan mag. To su bili ljudi urešeni znanjem i mirisali svetošću. Taj pozitivan pojam tijekom se vremena izobličio do posve suprotna značenja: tako nam Novi Zavjet prikazuje dva maga: Elima, “vračara”, na otoku Cipru (Dj 13,8) i Šimuna, “čarobnjaka”, u nekom gradu u Samariji (Dj 8,9). Matejevi su Magi pozitivne osobe, tražitelji istine, gdje god ona bila, spremni prevaliti cijelu kuglu zemaljsku da doznaju koji je smisao ljudskoga postojanja i što nas čeka nakon smrti. Bog nagrađuje takve tražitelje istine, koji su s pomoću zdravih očiju i pameti uza sjaj Njegove zvijezde došli najprije u Jeruzalem da se raspitaju gdje se rodio novi kralj. Mi te mage prevodimo riječju mudraci ili kraljevi.
Betlehem. Gradić Betlehem, nekad zvan Efrata, poznat je po tome što je u njemu patrijarh Jakov pokopao svoju voljenu Rahelu, i pobio joj spomenik (Post 48,7). Tu se poganka Ruta udala za Boaza, Davidova djeda (Rut 4,13). Tu se rodio David (1 Sam 16,1) koji će postati kralj i okupiti svih 12 Jakovljevih plemena u jednu naciju i državu, kraljevstvo. David potječe iz Judina plemena, koje je mesijansko pleme. Tako će iz Davidove loze doći Isus Krist.
Mudraci u Betlehemu. Evanđelist prikazuje kako su Mudraci došli u Jeruzalem. Kralj se Herod osobito zainteresirao za novoga kralja, jer je on tih godina naumio razdijeliti svoje kraljevstvo svojim sinovima, a eto ti novoga kralja. Pita svoje svećenike što kažu: Oni mu navode nekoga proroka Miheja koji govori o Betlehemu i vraćaju se, nezainteresirani, u svoje apartmane. Herod lukavo kaže Mudracima da vide o čemu se radi i da se vrate i izvijeste, pa će on stati u kraj toj priči i tomu kralju. Mudraci, vođeni zvijezdom, “obradovaše se radošću veoma velikom”, dođu u Betlehem, “uđu u kuću”, to znači da je sv. Josip, tesar, onu štalu pretvorio u obitavalište koje se moglo nazvati kućom. Poklone se Djetetu. Otvore mu svoje blago, prinesu mu tri dara: zlato, tamjan i smirnu – odatle i broj tri za kraljeve! To je bogojavljenje Isusovo Mudracima. Upućeni u snu, ne vratiše se k Herodu, nego udariše drugim putom u svoje zemlje.
Tri su osjećaja ili stajališta u tadašnjih ljudi prema Isusu: Herodov pristup mržnje i pokolja djece misleći da će među njima biti i mali Isus. Svećeničko stajalište nezainteresiranosti za novoga Kralja. I silna žrtva Mudraca koji su se dali na put, i to odakle – dokle samo da vide i obdare novorođenoga Kralja. Točno su ta tri pristupa ujedno i stajališta ljudi ovoga svijeta prema Kristu i njegovu djelu: jedni ga herodovski mrze do progona i ubojstva, drugi su poput židovskih svećenika ravnodušni do nehaja, a treći ga žele vidjeti, pokloniti mu se, poput poganskih Mudraca, i njegovih se riječi držati, jer On ima riječi vječnoga života.
Četvrti mag – kalj – mudrac. Jedna stara predaja[1] hoće – toliko je životna i poučna da ćeš u nju jedva posumnjati – kada se Isus rodio, nisu pošla tri kralja tj. mudraca s Istoka, nego četiri. Sveti Matej u svome evanđeoskom izvješću ne navodi, doduše, ni koliko je bilo mudraca, niti im spominje imena, niti piše iz kojega su carstva bili. Navodi da su se “mudraci s Istoka pojavili u Jeruzalemu, raspitujući se: Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa dođosmo pokloniti mu se”. Ali narodna predaja zna sve: i broj, i imena, i mjesto kraljevanja i podrijetla. Prva su se tri kralja zvala, rekosmo: Baltazar, Gašpar i Melkior, kojima početna slova upisujemo na kućna vrata prigodom blagoslova kuća, a četvrtomu bijaše ime Artaban. Trebala su se ta četiri mudra kralja, kada im se ukazala čudesna super-zvijezda, naći na zakazanu mjestu i odatle zajedno poći i pokloniti se novorođenomu Kralju kako ih je Zvijezda poučila i svojim svjetlom sjala pred njima.
Međutim, ovaj kralj Artaban, iz perzijske Ekbatane, koji je sa sobom nosio tri dragocjena dragulja: crveni rubin za oca, bijeli kalcedon za majku i plavi safir za Novorođenoga – naiđe u pustinji na nekoga izgubljena putnika koji se tresao od groznice na smrt. Kada ga Artaban vidje, zaustavi se, izvede ga na pravi put, odvede u bolnicu, prodade jedan svoj dragulj za smještaj i liječenje nepoznata bolesnika. I tako se bolesnik spasi. Ali kralj Artaban zakasni na ono mjesto odakle su druga trojica mudraca otišla ne mogavši četvrtoga čekati. Ražalosti se Artaban što ne će vidjeti novoga Kralja.
Ipak ga želja ponese na putovanje, i tako stigne za godinu-dvije u Palestinu, i to kud će suza neg’ u Betlehem. Nastani se kod jedne obitelji gdje je bio jedan vrli dvogodišnji mališan. Najednom u Betlehemu nasta vriska i jauk. Herodove horde oblijeću kuće koljući mušku djecu ispod dvije godine. Artaban ne zna o čemu se radi. Kada je jedan vojnik čuo plač maloga, doletje na vrata tražeći mu glavu. Kralj se Artaban ustoboči na kućnome pragu i ne dade mu unutra. Izvadi iz džepa bijeli dragulj kalcedon i podmiti dželata da ne zakolje dječaka. I vojnik odustane, dijete se spasi, ali ode i drugi dragulj. Osta Artabanu još jedan.
Prolazile godine a on uzalud tražio Kralja da mu dadne preostali dragulj, plavi safir. Išao je on i u Egipat prema neprovjerenoj priči putnika namjernika, ali sve uzalud: Maloga nema pa nema. Poslije 30 godina nađe se slučajno u Jeruzalemu. Upravo je toga dana bilo jedno raspinjanje, trojicu vuku na brdo iznad grada, na Kalvariju. Artaban čuo da je među njima jedan Pravednik, i pođe za njim, misleći da bi možda ovaj njegov vrlo skupocjeni dragulj mogao otkupiti toga Pravednika da ne bude raspet. Uto ugleda jednu djevojčicu kako vrišti i trči niz ulicu prema njemu, plačući ko utopljenica. Bježi ispred vojnika koji juri za njom da je uhvati:
– “Moj je tata u velikim dugovima, došla ovrha, hvataju me da me prodaju i naplate dug. Ljudi, spasite me!” zapomaže malecka kroz suze. A Artaban misli u sebi: Otići će mi i ovaj treći dragulj a onoga će mi Pravednika razapeti ko da gledam. I stvarno, uze onaj dragulj, zaustavi vojnika i dade mu safir te tako spasi djevojčicu od prodaje.
Najednom se nebo smrači. Snažan potres uzdrma zemlju, zaljulja se Jeruzalem, a jedna se cigla omače s krova Artabanu na glavu. Poče izdisati, a usne mu se stadoše micati: “Gospodine, kako se ja, nesretan, ne rodih pod sretnom zvijezdom? Trideset i tri godine tražim Te pod zvjezdanim i sunčanim nebom, ali Te nigdje ne susretoh, niti Ti i malo služih kao svomu Kralju, a htio sam svom dušom svojom! Evo i moja zvijezda zađe, a Tebe ne nađoh!”
Tada iz daljine doprije tihi lahor i donese mu blagi glas koji poče Artabana kovati u zvijezde:
“Kada si onoga bolesnika u pustinji rubinom pomogao, meni si crveni rubin dao, Artabane!
Kada si onoga dječaka bijelim kalcedonom u betlehemskoj kući spasio, mene si spasio!
Kada si onu djevojčicu na ulici u Jeruzalemu draguljom otkupio, mene si plavim safirom otkupio!
Sve si te dragulje meni poklonio. Zato ću i ja tebe otkupiti, spasiti i vječnim životom nagraditi! Ne boj se, mudri Artabane kralju!”
I kao što svaka zvijezda i sve zviježđe, svaki rubin i svi dragulji imaju svoj projekt, putanju i smisao, tako i svaki čovjek, svaki narod i sve čovječanstvo ima svoj projekt i smisao u Bogu. U svaki biser ljudskoga srca i uma utisnut je vječni nacrt spasa. Čovječe, odgovori komu i za što ili za koga daješ svoje dragulje i svoje projekte, osobne i narodne? Kakva te zvijezda vodi po ovoj zemlji? Vjeruješ li da se u Isusovoj Zvijezdi nalazi sveopći božanski projekt smisla i spasa? Vjeruješ li da se onaj tko radi poput mudroga Artabana rodio i djeluje pod Isusovom betlehemskom zvijezdom, koja ljude i narode vodi k vječnomu životu? Isusova ih božanska zvijezda obasjava, makar oni to i ne znali. I njima je sretan život jer im je sva toplina i sjaj od Božanske Zvijezde Spasiteljeve!
Zvijezdo Isusova, rođena iz “Zvijezde mora” Djevice Marije, prije 2.000 godina, obasjavaj rubine srca našega, i dragulje ruku naših, i zvijezde pameti naše, i ovaj Mostar i ovu Hercegovinu našu, i Lijepu našu, i Zemlju ovu i sve njezino pučanstvo i čovječanstvo! Da tvojim svjetlom vidimo svjetlost i tvojom pomoću ostvarimo svoj i sadašnji i budući smisao putanje, patnje i svake žrtve i molitve svoje!
___________________________________
[1] Prvi put stavljena je u modernu književnu formu: Henry van Dyke, The Story of the Other Wise Man, New York, 1896. Ponovljeno izdanje stotinu godina poslije 1996. Priča je tijekom vremena otišla u razne varijante i verzije, pisane, pjevane, dramatizirane, filmirane; lako se može naći na internetu.
Izvor: Crkva na kamenu
