Tvrd je to govor

Foto: pixabay.com

Osluškujem često ljude kako razgovaraju na temu osobne duhovnosti i duhovnoga života. Tako se u toj cjelokupnoj priči često zna dogoditi da osobe govore kako čitaju duhovnu literaturu koja im u životu puno znači i koja ih podiže u trenutcima potrebe. Znalo mi se dogoditi da, u trenutcima naivnosti, tako pomislim da nije moguće da netko tko čita duhovnu literaturu može živjeti ikako drukčije nego potpuno u skladu s Božjim zakonom i voljom. A onda se ljudska volja počne lagano očitovati.

Bitan dio svećeničkoga života leži u tome da razgovaram s ljudima, slušam ih i pokušavam razumjeti njihovo stanje i pomoći onoliko koliko sam u mogućnosti. I tako se nerijetko dogodi da se osoba obrati za savjet, pitajući što će čitati. I gotovo pa se usudim reći redovito, na pitanje što su dosad čitali, oni odgovaraju: duhovne priče, kratke misli, crtice… Ukratko, melem za dušu koji malo toga izgrađuje, a često daje krivu sliku Božje ljubavi i Kristova nauka, njegujući ljude u njihovoj nevolji, često i grješnosti, umjesto da ih odgaja i upravlja, makar to bilo i teško. I često se dogodi da, kada dođu u kontakt s pravim naukom, dožive šok i nevjericu. I pitao sam se zašto.

Isus u više navrata poučava ljude i govori im stvari koje ne žele čuti. I kad govori o onima koji su zvani, a rijetki od njih odabrani, zapravo je mislio na sve one koji nisu spremni na radikalnu promjenu svega onoga što nije u skladu s Gospodinom. I tada sam shvatio da je Božji govor, Kristov govor uistinu tvrd, nimalo lagan za slušati, a još teži za živjeti, ali nosi u sebi neku slatkoću, jer Gospodin je onaj koji u sebi sadrži puninu radosti. A tvrdi govor kojim govori mekša srce čovječje da prione uz Gospodina i bude mu blizu u svakom trenutku, da bi mogao uvijek činiti ono što je Njegova volja.

Don Ivan Marčić