Danas je pred našim očima odlomak Evanđelja u kojem sv. Ivan apostol spominje Ivana Krstitelja. Četvrto Evanđelje ne donosi nam one podatke o Krstitelju koje smo navikli čitati u Evanđeljima Mateja i Luke: čudesno začeće, rođenje, ili još i u Marka: propovijedanje i mučeništvo Ivanovo. Ivan evanđelist piše o Krstitelju kao svjedoku Svjetla: „Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo, da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego da posvjedoči za svjetlo“ (1,6-8).
Ivan evanđelist i apostol vrlo je brižan u svojim izvješćima ne samo s obzirom na osobe, mjesta, sadržaj i događaj, nego i s obzirom na vrijeme i prostor. Po njegovu Evanđelju možemo pratiti Isusove nastupe u prvom tjednu njegova javnoga djelovanja. Evo što se dogodilo prvoga dana. U Betaniji s onu stranu Jordana, ne dakle ondje gdje su živjeli Lazar, Marta i Marija, boravio je Ivan Krstitelj, koji je krštavao, propovijedao, pokoru činio i ljude pokori učio i privodio. Spomenutoga dana dođe specijalna delegacija iz Jeruzalema, sastavljena od predstavnika vele-svećenika ili saduceja, i farizeja. Oni su jedini bili mjerodavni ispitati i provjeriti identitet Krstitelja: svećenici – zato jer su znali da Ivan potječe iz svećeničke obitelji, ali se ne ponaša kao drugi svećenici, nego čudno se kao mladić izdvojio u pustinju. A farizeji – zato što su bili članovi Velikoga vijeća ili Sinedrija kojemu je, uz ostalo, bila zadaća da razlučuje prave od krivih proroka. Upravo u pogledu proroka, potrebno je reći da u židovskoj zemlji nije bilo onoga pravoga proroka, koji izriče proročanstva, više od četiri stotine godina prije Krstitelja. A evo najednom zabrujao glas Palestinom da se pojavio prorok koji krči putove do ljudskih srdaca. Razgovor između jeruzalemske delegacije i Ivana Krstitelja tekao je po prilici ovako:
1. – Tko si ti? – pitaju Židovi proroka Ivana. Jesi li ti Mesija? Židovi su očekivali Mesiju – Krista – Pomazanika. Čekali su ga stoljećima, i još ga uvijek očekuju. Čekaju ga dok ne bude po njihovoj volji, a ne po Božjoj volji. Židovi su bili uvjereni da su izabrani narod i da će Bog prije ili poslije zahvatiti u povijest i izabrani narod izdvojiti iz svih drugih naroda, osloboditi ga svake tlake i robovanja. Neki su zamišljali Mesiju kao nekakvu nadnaravnu figuru, drugi kao donositelja mira, a neki su priželjkivali da dođe kakav nacionalni vođa da povede židovsku vojsku u osvajanje svijeta. Rijetki su bili oni koji su imali ispravan pojam o Mesiji. Zbog tako nejasne situacije i mogli su ustati mnogi i povesti narod za sobom stvarajući i sebi i narodu neugodne neprilike. Zato poslanstvo iz Jeruzalema pita Ivana Krstitelja:
– Da nisi ti onaj pravi Mesija?
Ivan odgovara jasno i odrješito:
– Ni govora. Ni Mesija ni Mesiji nalik!
2. – Jesi li ti Ilija? Među Židovima bilo je uvjerenje da će glasoviti starozavjetni prorok Ilija Tišbijac doći prije Mesije da mu pripravi put. U Malahijinu proročanstvu čitamo: „Evo poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe dan Gospodnji, dan velik i strašan. On će obratiti srca otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim“ (Mal 3,23-24). Vjerovalo se da će Ilija doći da pomiri i raščisti situaciju: da kaže što je tko i tko je što, da razluči čiste od nečistih, Židove od nežidova.
– Jesi li ti dakle Ilija? navalili Židovi na Krstitelja.
– Nisam! odvraća Ivan iskreno i dostojanstveno.
3. – Jesi li ti uopće prorok? U knjizi Ponovljenog zakona stoji: „Proroka, kao što sam ja – govori Mojsije narodu – iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte!“ (Pnz 18,15). To Mojsijevo obećanje nijedan Židov nije nikada mogao smetnuti s uma, i zato su svi očekivali toga nepoznata obećana proroka, a koji bi bio iznad svih proroka i proročkih sinova.
– Jesi li ti taj obećani Prorok? pitaju Krstitelja predstavnici Židova.
– Nisam ni taj, odvraća Ivan mirno i skromno.
4. – Pa tko si onda? – nastavljaju Židovi s posljednjim pitanjem.
Ivan otkriva istinu:
– Ja sam samo glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! Ja sam zvuk za puk, zvuk kojemu se dodaje sadržaj. „Među vama stoji koga vi ne poznajete – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući“. Ja sam samo prst, kažiprst, koji pokazuje pravi put k pravomu cilju.
Ivan se mogao predstaviti kako je htio. Ali mu poštenje nije dopuštalo da rekne više od onoga što jest. Zato će kasnije Isus o njemu reći da je to prorok, i više od proroka (usp. Mt 11,9).
Ivan je pravi svjedok: „Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na Kristu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim’. I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji“ (Iv 1,32-34).
Ivan je pravi propovjednik koji ne propovijeda sebe, nego upire prstom u Krista Isusa. Ivan je onaj koji se svakim danom umanjuje, samo zato da Krist u njemu raste i kraljuje. Eto, na to su pozvani svi Isusovi sljedbenici.
5. – Danas je Nedjelja caritasa. Po čemu nam je značajan lik Ivanov? Po tome što je Ivan odgovarao u pustinji na pitanje naroda: Što nam je činiti? „Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako“ (Lk 3,10-11). Tko ima u džepu 10 šekela, neka podijeli s onim koji nema ni šekela! Neka stave u zajednički Caritas, a Caritas će podijeliti potrebnima.
Izvor: Crkva na kamenu
