Današnji odlomak Lukina Evanđelja možemo razdijeliti u tri odjeljka:
1. – Smisao povijesti: “I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje” (Lk 21,25-28).
– Eto dramatična prikaza Sudnjega dana. Isus govori o svemirskim pojavama sunca, mjeseca i zvijezda i o ljuljanju nebeskih sila. Ali kudikamo više želi istaknuti ljudsku nesnalažljivost, tjeskobu naroda, strah i zaprepaštenje u takvim neprilikama. Međutim, posebnu pozornost Isus svraća svojim učenicima i svima nama na pojavak Sina Čovječjega gdje dolazi na oblaku s moću i slavom velikom. On svoje vjerne tješi i hrabri: “Uspravite se i podignite glave, jer se približuje vaše otkupljenje”. Eto to je glavna misao Evanđelja i glavni smisao ljudske povijesti. Čovječanstvo ide prema svomu cilju, ne u konačnu kataklizmu, nego prema novoj zemlji i novomu nebu, gdje će Bog biti sve u svima. Ljudi doduše imaju slobodu, mogu zahvaćati, stvarati, mijenjati, rušiti i Božji plan izvrtati, ali povrh svega stoji Božja ruka koja svime ravna. Zato samo Bog zna početak i svršetak povijesti. Isus Krist ima što reći i čovjeku i čovječanstvu. Isus kaže da osim ovoga svijeta i života postoji onaj pravi Život, vječni. Cijela ova rijeka ide prema vječnomu Moru. Pa ako je ovaj kratki zemaljski život pun tajni i zagonetki, kako onda ne vjerovati da Bog ima vječni život za one koji ga prihvaćaju i koji mu se nadaju. Upravo zato i jest potrebna vjera u taj život koji nam nebeski Otac nudi u svomu Sinu.
Isus nije samo konačan cilj kojemu bi se putovalo kroz mrak i bez veze, lutajući preplašeni da nikada ne ćemo dospjeti do njega. On također i put pokazuje, i daje jasno upozorenje koje vrijedi jednako za svakoga. A to je:
2. – Usmjerenost u životu: “Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji” (Lk 21,34-35).
– Za Židova i za bilo kojega istočnjaka srce je središte svega razmišljanja i osjećanja, upravljač života. U njemu se rađaju porivi i žudnje, strasti i napasti. Zato se može dogoditi da ljudi prate samo putanju svoga pohlepna srca i tjelesnoga života zaboravljajući na onaj Dan i Sud. Isus upozorava ljude da im žlica i čaša ne pomute pamet. Potrebna je i hrana i piće, ali ne živi se samo od toga. Postoji u svemu mjera. Osim toga Isus traži od svojih sljedbenika da se ne daju zatrpati životnim brigama i uznemirenjima. Brinuti se za životne potrebe – dà, ali brinuti se tjeskobno, tako da ne možeš ni spavati ni razgovarati, ni raditi ni radovati se, eto to je besmisleno i grješno. Bog upravlja i životom i stvarnošću. Jer, kao da Isus kaže drugim riječima: “Čovječe, što si se zabrinuo da osiguraš sve uvjete zemaljskoga života, kad ionako ne možeš preživjeti. Jedino što je sigurno jest upravo to da ćeš jednoga dana umrijeti. I to kada budeš smatrao da si najpotrebniji svojoj obitelji ili ovomu svijetu. I to upravo kada si sebi dobro prostro, kada si napunio koševe i džepove, eto ti nenadane rastave duše od tijela!” Zato se samo isplati na ovome svijetu stvarati uvjete života na nebesima. Ali to čovjek ne može sam od sebe postići. Stoga Isus traži:
3. – Molitvu i budnost: “Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega” (Lk 21, 36).
– Premalene su naše sile, i umne i životne. Ne možemo dosegnuti smisla života sami po sebi. Stoga Bog pruža ruku koju molitvom možemo dohvatiti. Samo čovjek budan umom i trijezan srcem moćan je ostati na nogama i ne podleći svim onim jadima koji svakodnevno na njega navaljuju.
Mi učinimo ono svoje malo, a Bogu prepustimo sve ostalo!
+ R.P.
Izvor: Crkva na kamenu
