Molitva. A Isus se uputi na Maslinsku goru (Iv 8,1). Isus je tu noć proveo u sinovskoj molitvi Ocu nebeskomu u Getsemaniju, omiljelu svetištu svoga ponizna srca. On se u iskrenoj ljubavi susreće i razmjenjuje misli sa svojim Ocem. Molitva i jest ljubavni razgovor s Bogom. Božji Sin, koji ima dvije naravi kao moći, božansku i ljudsku u jednoj Osobi, božanskoj, usklađuje svoju ljudsku volju i slobodu s Očevom božanskom da bude jedan moralan čin. U Oca ište kako bi najučinkovitije odgovorio na sutrašnja pitanja svojih slušatelja ili kušatelja, i koji najbolji odgovor smisliti.
Hram. U zoru eto ga u Hramu (Iv 8,2). Nije dosta što je proveo noć na Gori u gorljivu razgovoru s Ocem, nego ga, evo, i u Hramu na Jutarnjim pohvalama. Izmolio je blagoslovne i časoslovne Psalme, znao je napamet cio Psaltir od 150 psalama.
Narod. Sav je narod hrlio k njemu (Iv 8,2). Čim bi ga netko ugledao i povikao: “A eno Isusa!”, ljudi bi pohrlili k njemu da ga čuju, da ga zamole za koju čudesnu milost, da im izliječi bolesnika, da blagoslovi umornu majku, da oproštenjem olakša teret krivnje na ljudskome srcu.
Pouka. On sjede i stade poučavati (Iv 8,2). A on nikada ne priča basnoslovne bajke. Nego konkretno, istinito, jasno i uvjerljivo. Tako im tada reče ovu prispodobu… Nije ni počeo, ugleda Isus čudnu gungulu s lijeve strane hramskoga dvorišta.
Preljubnica. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: “Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?” To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti (Iv 8,3-6). Odvratna je to kušnja bila. Uhvatili jadnu ženu u činu preljuba. I kušaju Isusa: Mojsijev Zakon nalaže ovakve kamenovati. Što ti na to, Učitelju dobri, koji naučavaš milosrđe? Ako kaže da se žena kamenuje, onda je Isus protiv samoga sebe, protiv Milosrđa koje toliko naglašava i navješćuje. Ako kaže da se žena kamenuje, onda nije samo protiv sebe, nego i protiv rimskoga zakona koji naređuje da se ne smije nikoga ubiti bez dopuštenja carskoga Rima, koji ima pravo života i smrti. Ako kaže da se žena ne kamenuje, onda je protiv Mojsija, pa treba i preljubnicu i onoga koji tako naučava kamenovati. Što god izabere, pogriješit će, misle kontroverzni pismoznanci i perverzni farizeji.
Pisanje. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu (Iv 8,6). Sagnut Isus nešto prstom povlači po prašini. Kao da piše neka slova. Htio je dobiti na vremenu. Ili se zastidio cijele situacije pred sobom. U svakom slučaju ne znamo što je Isus pisao.
Inzistiranje. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.” I ponovo se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji (Iv 8,8).
Prva nas rečenica sve ubija u pojam. Budući da su farizeji inzistirali da rekne svoju, Isus je rekao: U redu. Kamenujte je! Ali “tko je bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen”. I ponovo se sagne nastavljajući pisati. Eto to je Isusovo rješenje! Nitko mu se nije nadao. A najmanje plitki pismoznanci i još plići farizeji. Razumije se da u Isusovu kontekstu riječ “bez grijeha”, ne znači samo bez grijeha preljuba i bluda, nego znači bez ikakve želje za ikakvim grijehom.
Povlačenje. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih (Iv 8,9).
Duboko su ga razumjeli, koliko god bili plitki. I savršeno su ostali pogođeni božanskim kamenom. Ostali su ranjeni. U srce, u mozak, u savjest. I počeli uzmicati, počevši od starijih, koji grijeha imaju da ih ni nabrojiti ne znaju.
Zapravo po Isusovu principu samo je on imao pravo baciti kamen na nju, jer je jedini on bez grijeha. Bez ikakva grijeha, i maloga i velikoga. I u mislima i u željama, u riječima i djelima. U svim svojim spisima Novi je Zavjet odlučan u naučavanju čistoće duše i tijela. Hvali čistoću, a kudi svakovrsno bludništvo i preljubništvo. S Isusom dolazi posve nov pojam čistoće u odnosu na opću nečistoću i na razvrat poganskoga svijeta.
Razgovor. Osta Isus sam ‑ i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: “Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?” Ona reče: “Nitko, Gospodine.” Reče joj Isus: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti” (Iv 8,9-11). Osta Isus sam i – žena u sredini. Isus prestade pisati. Podiže oči prema ženi i poče razgovarati s njom, kao što je svu noć razgovarao s Ocem svojim, dok je ova preljubnički griješila. On je došao radi grješnika i grješnica, da ih od grijeha preljuba odvrati i Bogu obrati.
A gdje su oni? Zar te nijedan od njih desetak ne osudi? Nitko ne baci ni mali kamičak na tebe?
“Nitko, Gospodine!” odvrati mu zaprepaštena žena. Samo si Ti ostao. Vidim da bi me samo Ti, koji si sigurno bez grijeha, imao pravo osuditi.
Ni ja te ne osuđujem. Idi i nemoj više griješiti. Isus ženu nije osudio. To je izričito napisano da je ne osuđuje. Osuđuje on grijeh preljuba, ali ne osuđuje osobu grješnice. On razlikuje grijeh od grješnice. On osuđuje njezin grijeh, njezino bezakonje, za koje vrijedi zakon kamenovanja. A još više osuđuje njihov farizejski grijeh. Oni nisu mogli izdržati pred njim, ni kada sagnut piše, kamoli da u njega gledaju oči u oči. Ali Isus gleda ženu. To je Isusov zov na promjenu, na obraćenje. Grješnike zove na pokoru i kajanje. Isus kaže da je ne osuđuje. Ne da je nikako ne osuđuje zbog njezina preljuba, nego je ne osuđuje u ovome trenutku, sada. Zato Isus samo odgađa presudu. Kao da je rekao: Ni ja te ne osuđujem sad za sad. Čuj, ženo, nije bilo u redu što si do sada učinila. A grijeh je to, smrtni grijeh koji si počinila. Ali ja te ne osuđujem za sada. Dajem ti novu priliku, životnu šansu da se pokaješ i prestaneš griješiti. I da ne budeš nevjerna nego vjerna!
Je li Isus ženi oprostio? Kako će joj oprostiti kad ga nije ni molila za oproštenje? Kako će oprostiti kad je uhvaćena u grijehu i na silu dovedena na ispovijed? Isus želi susret sa svjesno i slobodno raskajanom osobom. A ne na prepad. Nije ništa razmišljala nego samo gledala kako bi pobjegla iz te mučne situacije. Jedva čekala da se makne ispred Božjega hrama i pogleda.
Stoji Isus, Bog i čovjek, Ljubav, Milosrđe, Milost, Praštanje, sama Dobrota na jednoj strani. A grješnica, grijeh, nevolja, praznina na drugoj. To je veličanstveno izrekao sv. Augustin: Na jednoj ljudska Miseria – Jadika, a na drugoj strani božanska Misericordia – Milosrđe!
† R.P.
Izvor: Crkva na kamenu
