Hrvatski puk Rame i Hercegovine već tri stoljeća štuje jedan usamljeni grob na Kedžari, usred Vran planine, kao sveto mjesto. U njemu, prema predaji, počiva tijelo Dive Grabovčeve koju je, u cvijetu mladosti, ubio razuzdani turski plemić jer se suprotstavila njegovoj pohoti. Kronika i martirologij Franjevačkog samostana na Šćitu ne spominju Divinu mučeničku smrt. Samo ju je ramski puk u nemirnom tijeku vjekova legendom spašavao od zaborava. Početkom dvadesetoga stoljeća arheolog Ćiro Truhelka otvorio je grob i znanstveno potvrdio da u njemu leže kosti mlade krasotice. Tek, međutim, poetskim zapisom književnika Ivana Aralice kao i likovnom interpretacijom kipara Kuzme Kovačića Diva Grabovčeva postaje važnom sastavnicom duhovne povijesti Rame.
Ćiro Truhelka tvrdi da mu je detalje o djevojci i njezinoj pogibiji ispričao Arslanaga Zukić, prijatelj i kum obitelji Grabovaca, te osvetnik za njezinu smrt koji je ubio Tahirbega. Nitko nije uspio zaustaviti mnoštvo djevojaka i mladeži što se često skupljaju na Divinom grobu, a posebno na prvu nedjelju u srpnju, kad se ondje služi svečana euharistija, koja iz godine u godinu biva sve više posjećena.
Nad grobom Dive Grabovčeve, na Kedžari, planinski vjetrovi bez prestanka pjevaju himan djevojci koja je u cvijetu mladosti prekoračila prag koji vodi u vječnost. Njezin grob postaje svetim mjestom. Jednom godišnje hodočaste onamo djevojke i mlade žene iz Hercegovine i šire da, vođene nadom i vjerom, na Divinu grobu polože zavjet svoje mladosti – zavjet ljubavi.
U rujnu prošle godine započeli su mladi pjevači iz Mostara svoj himan ovoj djevojci koja je simbol vjere u Boga i slobodu. Pjevače iz akademskoga zbora Pro musica i pjevače zbora Glazbene kulture okupilo je djelo maestra don Dragana Filipovića. Riječ je o prvoj hrvatskoj operi u BiH, koja je i nazvana i nastala po legendi o Divi Grabovčevoj. Ovo kompleksno glazbeno-scensko djelo podijeljeno je u četiri čina (14 slika). Autor glazbe je don Dragan, stihove (libreto) je napisao fra Ante Marić, dok aranžmane potpisuje Fedor Vrtačnik.
“Fra Ante mi je dao tekst prije par godina. Teško se bilo odlučiti na to jer je radnja bremenita, kompleksna, teška, tragična… pitanje je bilo kako to učiniti zanimljivim da izvođačima i slušateljima donese emocije, doživljaj, ushit… Jer ako toga nema u glazbi, onda je tu svrha sama sebi, nije ni na korist niti obogaćenje. Dakle, nije umjetnost koja oplemenjuje, plijeni, usmjerava…”, ističe don Dragan i dodaje “znam, sve što je ljudsko ono je nesavršeno. Tako i ovo djelo. No u ovom trenutku i u ovom životnom iskustvu, beskompromisno sam dao sebe u ono što sam radio. Stavljam to glazbenicima na pult, pjevačima u ruke a slušateljima u uho i kritičarima pod pero. Svatko ima pravo napisati reći svoje. Ja sam svoje napisao. Opet ću reći: sve što je ljudsko ono je nesavršeno. Samo je Bog savršen! Djelo sam posvetio našoj dugogodišnjoj članici Pro musice, a sada pokojnoj djevojci Ines Zovko. Za naše ljudsko shvaćanje, otišla je prerano. No to je opet ono naše ljudsko. Ali, htio sam reći da je ona i danas s nama. Posebna zahvala svim našim pjevačima, koji su mi uvijek bili inspiracija.”
Na pitanje zašto je baš izabrao lik Dive Grabovčeve za ovu operu don Dragan odgovara: “Moram reći da sam već prije dvije godine razmišljao kako bi obilježili 15 godina Pro musice. Ipak je to zbor koji je u Mostaru i šire, a da potječe s ovih prostora, napravio najljepše i najkvalitetnije koncerte. Razmišljao sam o nekim autorskim skladbama koje su kod zbora dobro prihvaćene i klasičnim numerama koje smo zadnjih godina izveli. A onda mi je došao fra Ante s tekstom Dive Grabovčeve. Dugo sam to čitao, ostavljao, razmišljao, zaboravljao pa se opet tekstu vraćao i jedan dan je krenulo. Kasnije sam pročitao da je prije 64 godine u Zagrebu praizvedena opera Mila Gojsalića. Dvije žene u našem narodu: Mila i Diva u obrani vjere i nacije. Slična i interesantna tematika. Skicirajući, palo mi na pamet da bi to mogla biti naša opera, našega hrvatskog naroda u BiH. Zbog toga sam još žustrije krenuo u pisanje. Nešto me nosilo, vuklo. Neki dijelovi su tako izlazili iz duše, glave, srca, pera, Neba… nemam pojma, da ni danas nisam svjestan kako je i zašto je to tako. Sjećam se da sam doživio tri takve noći… Pišući je došla zora i nisam bio tako umoran nego sam mislio da će brzo pol noći i dosta će biti za večeras a ono me ‘probudiše’ prve zrake sunca.
Tragedija i tradicija Dive Grabovčeve je duboko ukorijenjena u naš narod, kako u obični vjernički puk tako i onaj povijesni, istraživački…. puk koji dolazi na njezin grob bez obzira na vjeru naciju i boju kože. Sve me to privlačilo dok sam pisao i razmišljao kako je ona privukla, zaintrigirala jednu široku lepezu ljudi. Evo, u hodu i hodočašću na njezin grob htio sam se uputiti i glazbom koja govori o njezinoj povijesti, tragediji… a opet svima nama ostavljajući poruku da: Svoje ne damo, a tuđe ne ćemo!”
S Pro musicom u izvođenju ove opere sudjeluje i zbor Glazbene umjetnosti Sveučilišta u Mostaru koji daju veliki doprinos svemu tome, zajedno sa svojom prof. Katjom Krolo-Šarac i s korepetitoricom i jednog i drugog zbora, prof. Marijanom Pavlović. Ove godine Pro musica obilježava 15 godina od svoga osnutka, a zbor Glazbene umjetnosti 10 godina. Za izvedbu prve opere u BiH, i na nacionalnoj i na državnoj razini, potrebno je mnogo truda, rada, upornosti, odricanja, strpljenja i razumijevanja. Iako ovi mladi pjevači iza sebe imaju bezbroj značajnih nastupa u državi i šire, ovo je novi izazov za sve njih. Sve je dosada bilo statično, koncertno, a ovo je scenska izvedba, treba pjevati i glumiti na pozornici.
Pred-praizvedba “Dive” planirana je 12. ožujka u Dubrovniku ali u koncertnom obliku u sklopu Dana kršćanske kulture u Dubrovniku. Praizvedba u Mostaru planirana je 15. i 16. ožujka u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače.
Oj zemljo lijepa, najdraža,
o moje divne planine,
ja radije ću umrijeti,
već Boga svoga izdati.
O ptice sa mnom pjevajte,
vi vitke jele šumite,
ti kliktaj sivi sokole
i svjedok meni budite,
da čast sam svoju čuvala.
Izvor: Crkva na kamenu
