STUDENCI – Istinska mi je radost što mi se ponudila prilika predstaviti večeras knjigu Sjeti me se kada u raj dođeš! našega biskupa Ratka, objavljene u povodu 25. obljetnice njegova biskupstva. Kada mi je predložena ova zadaća, pristao sam i s mladenačkim strahom i trepetom dao se na čitanje ove knjige od više od 400 stranica. Vjerujem da je i ovo jedna kušnja za me na momu započetom putu prema đakonatu i svećeništvu. Bože, pomozi mi da izdržim i položim!
Općenito o knjizi. Kao i sve druge biskupove knjige, tako i ova obiluje mnoštvom biblijskih, povijesnih i današnjih informacija koje se pružaju čitatelju na znanje i razmišljanje. Stil je pisanja jednostavan i razumljiv, te stoga ne će biti problema čitao knjigu osnovnoškolac ili odrasla osoba. Gotovo na svim stranicama provlače se navodi iz Staroga i Novoga Zavjeta koje biskup tumači na svoj način, ali izvorna poruka ostaje nepromjenljiva. Biblijska poruka donosi se u poveznici s primjerima u današnjim okolnostima, te vidimo kako ona nije pisana samo za ono vrijeme, nego za sva vremena.
Središnja tema u ovoj knjizi jest simbol Kristova križa. Zatim slava Njegova uskrsnuća. Križ, raspeće, smrt nisu posljednja točka života, nego tri točke… iza kojih slijedi uskrsnuće koje beskrajno nadilazi svaku patnju i raspeće. Kao što je Kristov križ od početnih vremena bio od mnogih osporavan, tako i dan danas mnogi sve čine kako bi križ bio uklonjen s javnih mjesta, na primjer škola (str. 175-181). Mnogima je neshvatljivo kako je Isus raspet i umro na križu, te kako je snagom svoje volje uskrsnuo na vječni život. Njihove pameti i dalje ostaju zatvorene jedinoj i pravoj Istini i činjenici koja nas je otkupila svojom mukom, smrću i uskrsnućem.
Kristov križ prava je poveznica neba i zemlje. Zamislimo samo te dvije grede, horizontalnu i vertikalnu. Horizontalna označava područje našega djelovanja, a vertikalna poveznicu neba i zemlje, put na kojem se mi nalazimo. Evo još jedan primjer kako bismo shvatili da je cijeli naš život u znaku križa. Stanimo uspravno i raširimo ruke, vidjet ćemo da i naše tijelo formira znak križa. Stoga ne možemo izbjeći križu koji se nalazi na našim ramenima, bježeći od njega srljamo u propast (str. 79-81).
I naša Crkva u Hercegovini doživljavala je mnoštvo križeva. Od samoga početka trpjela je nasilje od raznih neprijatelja. Uništavana, ali ne uništena. Obarana, ali ne oborena. Samo u proteklom stoljeću doživjela je tri rata (prvi svjetski: 1914.-1918.; drugi svjetski: 1941.-1945.; treći također u neku ruku svjetski: 1991.-1995.) u kojima su mnogi stradali, i klerici i vjernici. Katedralna crkva, prvostolnica biskupova, iako se i ranije planirala njezina gradnja, tek je završena i posvećena Mariji Majci Crkve 14. rujna 1980. godine. Iako je biskup fra Paškal Buconjić uspio dobiti zemljište za izgradnju katedrale, početkom prošloga stoljeća, s gradnjom se započelo tek za vrijeme biskupa Petra Čule sedamdesetih godina, ali ne na zemljištu na kojem je prvotno zamišljena, nego na njezinoj današnjoj lokaciji. I kamen koji je bio predviđen za njezinu gradnju, nije ni vidio katedrale, nego današnji dom Herceg Stjepana Kosače (str. 326).
Kada govorimo o strukturi i sadržaju same knjige, uočavamo obilno bogatstvo. Svaki nam tekst donosi poruku, s jedne strane, Isusov križ, a s druge strane, njegovo uskrsnuće koje nas vodi k spasenju i vječnom životu. Osim poučnih tekstova, tu je i 26 slika suvremenih hrvatskih umjetnika uzetih iz biskupijske kolekcije Galerija prijateljstva Mostar koje nam prikazuju različite scene Isusove patnje i uskrsa.
Prijeđimo na sam sadržaj. Knjiga započinje Predgovorom (str. 9-13) generalnog vikara, don Željka Majića, koji nam ukratko donosi njezin sažet sadržaj, te čestitku biskupu Ratku prigodom 25. obljetnice biskupstva. Potom slijedi Govor na biskupskom ređenju koji je slavljenik izrekao 1992. godine, u Neumskoj župnoj crkvi, Gospe od Zdravlja.
Knjiga se sastoji iz četiri dijela.
Prvi dio naslovljen je Po muci na križu k slavi uskrsnuća (str. 19-246), koji donosi propovijedi i nagovore koje je biskup izgovorio na Veliki petak, bilo u mostarskoj katedrali, bilo na brdu Humu iznad Mostara, te uskrsne propovijedi izrečene u mostarskoj katedrali. Iako ima mnoštvo činjenica o kojima bi se moglo govori, ovdje ćemo navesti samo neke.
Klaudija i Pilat (str. 167-171): vidimo kako je Klaudija, Pilatova žena, pokušavala nagovoriti svoga muža Prokuratora neka se okani suđenja Pravednika Isusa, jer je u snu dosta pretrpjela poradi njega. Pilat, iako čak tri puta navodi kako na Isusu ne nalazi nikakve krivice, pokušava ga osloboditi, a zapravo sve se više zapetljava u svoje sudsko proturječje. Najprije ga šalje Herodu da skine slučaj sa svoga vrata. Isus šuti pred Herodom koji ga vraća Pilatu neobavljena posla. Drugo, Pilat daje bičevati pravednoga Isusa da bi mu se narod smilovao kada ga vidi onako izranjena. Narod, podgovoren od velikih svećenika, još krvožedniji na Isusa. Treće, za blagdan Pashe Pilat ima pravo amnestirati nekoga zločinca. Umjesto da to on osobno učini, on pita razbješnjelu masu. I pušta ubojicu Barabu umjesto nedužnoga Isusa, da bi naposljetku samo oprao ruke od osude na križ tvrdeći da on nije kriv u krvi toga čovjeka. Nije Pilat morao ni oprati ruke, ni osuditi Isusa, jednostavno ga je mogao pustiti kao što je to učinio s Barabom, ali ako mu je važniji položaj i novac od savjesti, onda Pravda mora pasti!
Gizma i Dizma (str. 45-46; 159-162): po profesiji obojica razbojnici, obojica osuđena na smrt razapinjanjem, ali se jedan od njih dvojice – Dizma – u zadnjim trenutcima svoga života kaje i obraća Isusu za spasenje moleći: Sjeti me se kada u rad dođeš! – riječi uzete za naslov ove knjige. A drugi – Gizma – i dalje ostaje okorjeli neobraćenik u svome grijehu i vrijeđanju Isusova milosrđa. Dizma je prvi plod Isusova spasenjskoga djela, prvi koga je Isus za njegova života kanonizirao.
Zaspali vojnici i Isusova krađa: vidimo da i ovdje novac igra važnu ulogu. Najprije Juda izdaje Isusa za 30 srebrnjaka, vjerujemo da je i svjetina koja je lažno optužila Isusa bila potplaćena, da bi na kraju i vojnici donijeli lažno svjedočanstvo kako su Isusovi učenici ukrali tijelo. Ovdje vidimo mnoštvo protuslovlja. Kako netko može vidjeti da je Isus ukraden ako spava? Kako to straža na službi smije spavati ako se za to plaća glavom? Koliko god da su vojnici lagali, Istina je ipak izašla na vidjelo.
Drugi dio nosi naslov Častimo te križu sveti (str. 247-342) te donosi propovijedi izrečene na svetkovinu Uzvišenja svetog Križa, na obljetnicu posvete katedrale i svoga biskupskoga ređenja.
Kao što je i Isus doživljavao različite patnje i križeve za svoga života, tako je i naša katedralna crkva podnijela sličnu sudbinu poniženja. Za vrijeme rata, pod rafalom projektila i gelera, bila je uništavana i uništena, a poslije obnove oskrvnjivana, biskupijska zgrada spaljena do temelja. Ni biskup nije bolje prolazio, blaćen i vrijeđan na razne načine. Čak i u današnje vrijeme stanje nije puno bolje. Kroz medije se provlače razne klevete i neistine koje zbunjuju vjerni narod.
Treći dio, Muka gorka Gospodina (str. 343-376) donosi nam Put križa koji je sam biskup Ratko sastavio u Jubilarnoj 2000. godini, kada je po prvi put predvodio pobožnost Križnoga puta na brdu Humu. Od tada je taj Križni put postao redovito godišnje hodočašće vjernika iz Mostara i okolice.
Na kraju je Dodatak (str. 377-407) u kojemu se donose pojedini govori koje je biskup održao na raznim skupovima, bilo u Bleiburgu, na Radimlji, u Mostaru ili negdje drugdje.
Po Kazalu imena (str. 409-413) čitatelj lako može naći osobe koje se u knjizi navode. Osim svetih evanđelista, najviše se spominje rimski moćnik Pilat. Da je knjiga izišla u vrijeme moga bogoslovnog studija, rado bih iz nje pisao seminarsku radnju o Ponciju Pilatu i njegovu suđenju.
Sjeti me se kada u raj dođeš! bogata je informacijama i refleksijama. A da se stekne pun uvid u cijelu knjigu, valja je ne samo mirno listati nego i pozorno čitati. I o njoj razmišljati. Bilo svima na duhovnu korist.
Također bih još jedanput zahvalio Ocu biskupu, što je zajedno s nama započeo ovu veliku devetnicu u čast Presvetoga Srca Isusova, jer ćemo ujedno iduće godine, ako Bog da, svetkovinom Presvetoga Srca Isusova proslaviti 110 godina župe i 20 godina Svetišta. Oče biskupe, još jedanput želio bih Vam čestitati 25. obljetnicu biskupske službe. Želim Vam puno zdravlja i Božjeg blagoslova.
Josip Radoš, bogoslov
Izvor: Crkva na kamenu
