Sinoć je u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru služena sveta Misa u 18 sati za sve pokojne svećenike glagoljaše. Misno slavlje predvodio je kardinal Vinko Puljić uza suslavlje biskupa Ratka Perića i velikoga broja svećenika. Nakon svete Mise u katedralnoj dvorani predstavljeno je novo djelo biskupa Ratka Svećenici glagoljaši na području BiH. Trista godina djelovanja (1551.-1851.). O knjizi/monografiji govorili su uzoriti kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup, prof. dr. sc. Božo Goluža, urednik Crkve na kamenu i mr. sc. Anto Ivić. Na kraju se okupljenima obratio i auktor knjige biskup Ratko izrazivši zahvalu svim predstavljačima i prisutnima. Program je vodio generalni vikar naših biskupija mr. don Željko Majić, a u glazbenom dijelu nastupila je klapa Bura iz župe Gradina.
Iz don Božina govora izdvajamo:
Ovo će djelo u znanstvenim krugovima biti gotovo senzacija s obzirom na to da je crkvena povijest na prostoru Hercegovine i Bosne za mnoge već bila napisana, završena i zapečaćena, a u toj pisanoj povijesti svećenici glagoljaši, ako su uopće spominjani, redovito su sklanjani na periferiju ne samo društvenih nego i crkvenih zbivanja. Na povijesnu stvarnost i činjenice ova knjiga baca sasvim novo svjetlo, te se o ovdašnjoj prošlosti bez nje ništa više ozbiljno ne će moći pisati.
Na početku se nalazi Uvodno slovo, Sadržaj, Kratice, Bibliografija, a zatim autor prelazi na razradbu teme gdje se donose naslovi: Pojmovlje, Odnosi franjevačkoga i glagoljaškoga klera, Odgoj i izobrazba glagoljaša, te kao kruna svega: Životopisi glagoljaša.
U Uvodnome slovu o ovim svećenicima autor iznosi: “Odlikovali su se redovitim dijeljenjem svetih sakramenata: krštenjem, vjenčanjem, opremom bolesnika, ispovijedanjem, slavljenjem Euharistije u onoj mjeri u kojoj su ih trebali i dopuštenje im davali biskupi apostolski vikari kao i župnici franjevci, osobito na tromeđi Livna, Duvna i Kupresa” (str. 6). O svećenicima glagoljašima, i to gotovo bez iznimke, redovito se govorilo kao o “polupismenim ljudima”, a da se nisu navodili razlozi zašto nisu više djelovali na kulturnom području. Autor ove knjige o tomu kaže: “Rijetko je koji glagoljaš napisao kakvu knjigu ili brošuru, molitvenik ili pouku, katekizam. To ne znači da ih nije bilo za to sposobnih, nego nije bilo mogućnosti dati se na tako zahtjevan posao, niti je bilo lako naći novčana pokrića za njihovo tiskanje” (str. 7).
Nakon životopisa više svećenika glagoljaša doneseno je poneko njihovo pismo ili pismo u vezi s njima, u dva stupca: u ondašnjem hrvatskom i u današnjem hrvatskom jeziku. Ili prijevod s latinskoga. Biskup na početku iskreno priznaje da ima još mnoštvo gradiva koje bi bilo vrijedno obraditi. “Svako je ljudsko djelo nedovršeno, a ovo pogotovo. Gradiva bi se još moglo naći, osobito u Splitskom arhivu. Neka se toga posla late mlađi naraštaji. Bila ova monografija poticajna drugima da nastave gdje se stalo, odnosno da obrade i javnosti predstave one svećenike glagoljaše o kojima nismo našli nikakvih podataka.
Glagoljašima vječni mir u Bogu, a njihovim daljnjim proučavateljima blagoslov od Boga!” (str. 8).
Izvor: Crkva na kamenu
