Zagreb i Hrvatska nikako se ne mogu riješiti srbobrana. Pod ovim nazivom u Zagrebu je 16. listopada 1884. pokrenut list tiskan ćirilicom. Izlazio je dva-tri puta tjedno, a od 1. siječnja 1900. tiskan je svakoga dana. Prestao je izlaziti u rujnu 1902. nakon reakcija i prosvjeda koji su se dogodili zbog članka Nikole Stojanovića (bio je član Jugoslavenskoga odbora) “Srbi i Hrvati”. Članak je postao poznat pod naslovom “Do istrage naše ili vaše”, kojega je Srbobran preuzeo iz Srpskoga književnog glasila. Od 30. prosinca 1902. list mijenja ime te se pojavljuje kao Novi Srbobran, a od 1907. do potpunoga gašenja 1914. ponovo izlazi pod nazivom Srbobran. Znači, u srcu Zagreba izlaze novine koje pišu da slijedi borba između Hrvata i Srba, i to borba do istrebljenja. Iz perspektive tih novina i člankopisca sasvim je jasno tko će koga istrijebiti.
U današnjoj demokratskoj hrvatskoj državi, i to u glavnom gradu te države, ponovo izlazi srbobran, ovoga puta pod nazivom Novosti. Koja je uloga ovoga novoga srbobrana, sasvim je jasno, premda je barem donekle nejasno što tamo rade neki novinari koji tvrde da su Hrvati. Komentirati sve i svašta što objavljuje ovaj list gotovo je nemoguće, jer bi čovjek trebao pratiti samo to glasilo i pisati reakcije na neviđeno lupetanje po svemu i svačemu što počinje sa slovom H, i blaćenje svakoga tko se usudi bilo što reći u obranu hrvatskih interesa. Povod ovomu osvrtu jest tekst s naslovom Suicid iz zasjede, objavljen u tom listu, u kojemu se kaže da je “HTV okupiran desničarskim fanaticima”. Ne navodi se ni jedno to “fanatično ime”. Jednostavno dobijete etiketu da ste “desničarski fanatik”. Gdje su argumenti? Valjda argumenti nisu potrebni, jer to kažu novinari Novosti, modernoga srbobrana. Jasno, ona postava na HTV-u koja je bila do prije nekoliko mjeseci, bili su “profesionalni novinari”, a ovo sada su eto “desničarski fanatici”. To što su oni prijašnji HTV učinili potpuno negledivom televizijom, što se na javnoj TV otvoreno zastupala ideologija komunističke partije, što je hrvatska televizija postala sve samo ne hrvatska, ovima je bilo u redu. Zaključak je jasan, tko god pokuša misliti ili nešto reći što nije u duhu propagiranja propale države, njezina političkog sustava i njezina vođe (notornoga zločinca), on je “desničarski fanatik”. Hrvatski narod, koji plaća tu javnu TV, želi na svojoj televiziji gledati primjeren sadržaj, želi da ta televizijska kuća promiče pozitivne i neprolazne vrijednosti i da potiče gledateljstvo na bogoljublje, rodoljublje i domoljublje, i to usprkos svim srbobranima i jugobranima.
Izvor: Crkva na kamenu
