Već više od tisuću godina kršćanstvo je na europskom kopnu podijeljeno na istočnu i zapadnu Crkvu. I prije toga Istok je živio svojim životom, a Zapad svojim. Uostalom, zbog te razdvojenosti i različitosti mentalnih sklopova i došlo je do istočnoga raskola (1054.). To su dva nespojiva svijeta – bizantinizam i zapadnjačka civilizacija. Ova se činjenica pokazuje svakodnevno. Uzaludno je nekoga uvjeravati u nešto, ako on ima predrasude zacementirane u svojoj glavi. Svi su argumenti i dokazi uzaludni. Trenutni srbijanski predsjednik vlade uporno se trudi potvrditi ove činjenice. Da je on “usamljeni vuk” ne bi to bio problem. Ali sama činjenica da pripadnik četničkih postrojbi koje su harale po Banovini dobiva izbore, govori mnogo o srbijanskom društvu. Stvar je još gora na prostoru koji kontroliraju Srbi u BiH.
Upravno na tom prostoru (BiH) zajedničkim su snagama srbijanci i b-h Srbi u Donjoj Gradini obilježili stradanja svojih sunarodnjaka iz Drugoga svjetskog rata. Eto povoda da se udari na Hrvate i današnju RH. Naime, nije oportuno govoriti o modernoj RH, članici EU i NATO saveza, kao nekakvoj ustaškoj tvorevini, pa se onda napada NDH, ali se odmah dodaje da se u toj RH posvuda javlja “povampireno ustaštvo”. Ovo je već za nekakvu mentalnu dijagnozu.
U tu istu Donju Gradinu doveli su nekakva profesora povijesti iz Banja Luke koji je iznio tvrdnje kako se “uništenje Srba planiralo stoljećima” i kako je to “zajednički projekt hrvatske politike i Katoličke Crkve”. Eto, taj i takav profesor odgaja mlade generacije srpskoga “napaćenog naroda”. Kakva nam je budućnost? Vrlo upitna, jer ti ljudi konstantno i uporno sve rade kako bi zatrovali prostor mržnjom, netrpeljivošću, pa onda i ratnim idejama.
Ali kako bi sebe i svoje “sudrugove” prikazao plemenitima i miroljubivima, predsjednik srbijanske vlade odmah dodaje da “Srbija time nikome ne prijeti i želi mir i najbolje odnose s onima koji su htjeli da Srba nema”. Eto, to je taj bizantinizam, kojega možemo protumačiti u duhu hrvatskoga jezika: prijetvornost. Sve pogaziti i popljuvati, a onda se pozivati na mir. Taj visokopozicionirani srbijanski dužnosnik uporno ponavlja kako ne će više dopustiti neku novu “Oluju”. Da ga je itko pitao i za onu iz 1995. godine zasigurno je ne bi dopustio, s obzirom na to da je osobno sudjelovao u okupaciji Hrvatske i BiH.
Ovo gore rečeno jedna je strana medalje, zapravo naličje. Što je s ove prednje strane? Hrvatski ministar vanjskih poslova, reagirajući na uhićenje hrvatskoga državljanina u Srbiji, ponovio je tko zna koji put: “Ovakvo ponašanje, ovakvo zastrašivanje, ovakve provokacije više ne ćemo trpjeti. Srbija na ovaj način nikada ne će u EU, nikada! Spremni smo na protumjere.” Čini se da je ovo još jedan pucanj u prazno, jer su te protumjere više puta spominjane, ali ništa se ne dogodi. Dobiva se dojam, tek toliko da se nešto kaže. Uhićivali su Srbijanci hrvatske državljane i prije ovoga slučaja, čak su i zakon donijeli po kojemu mogu uhititi koga god žele. Čudno je to mlako ponašanje hrvatske diplomacije i hrvatske državne vlasti. Naličje ove medalje opskurno je i tamno, ali joj je i lice blijedo i neprepoznatljivo.
Izvor: Crkva na kamenu
