Prije dvadeset i jednu godinu (10. prosinca 1999.) preminuo je prvi predsjednik samostalne i suverene Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman. Pod njegovim vodstvom Hrvatska je u Domovinskom ratu pobijedila nadmoćna neprijatelja – srpsko-crnogorsku vojsku nastalu dobrim dijelom od JNA. Duši predsjednika Tuđmana želimo vječni pokoj, a u znak zahvalnosti za stvaranje hrvatske države objavljujemo odlomak iz njegove knjige koji nas podsjeća na njegovu pisanu ostavštinu.
“Da su zavojevački pohodi i zulumi osmanlijskih Turaka imali genocidne značajke i posljedice, osjetili su svi narodi na njihovu putu osvajanja Balkana i jugoistočne Europe, navlastito u onim zemljama koje su za dulja vremena pale u njihovo ropstvo. Tako su npr. iz Hrvatske: istrgnuta velika (i to središnja) područja, čime je prekinut njihov dalji razvitak u sredozemno-srednjoeuropskoj kulturnoj i gospodarskoj sferi; u dugotrajnom ratu izginulo je mnoštvo hrvatskog plemstva (Krbavska bitka i dr.), što će reći nacionalne elite onoga doba; čitavi su krajevi opustjeli, kako zbog stradanja u ratu i pod turskom vlašću, tako i zbog masovnog iseljavanja hrvatskog pučanstva; iz Hercegovine, Like i Primorja, Bosne i Slavonije, Banije i Korduna izbjeglo je na desetine i stotine tisuća ljudi u preostali dio Hrvatske, ali i u Italiju, Ugarsku i Austriju (u Gradišće i pod Beč), sve do Slovačke (pod ogranke Karpata oko Bratislave), pa čak i do Rumunjske” (Franjo Tuđman, Bespuća povijesne zbiljnosti, Zagreb, 1989., str. 143).
Izvor: Crkva na kamenu
