Nedjelja 29. svibnja 2022.
Lijep dan,
sunčan s ponekim oblačkom,
sve ide kako treba.
Stigao sam u Stolac,
na nekropolu stećaka Radimlja,
gdje se sprema komemoracija i misno slavlje za žrtve Drugoga svjetskog rata, Križnoga puta i poslijeratnoga stradanja hrvatskoga naroda.
Organizacija je na visokoj razini.
Prekrasno uređen oltar,
prostor za svećenike
i veličanstveni zbor.
Održao sam probu s Gabrijelom prije početka događaja.
Dajem ti srce, zemljo moja.
Pjesma s upečatljivom porukom,
a Gabrijela pobra i pljesak već na probi.
Zbor je učinio probu, don Dragan i s. Mateja, vidi se, zadovoljni
i sve je više nego dobro.
Otpjevana himna hrvatskoga naroda,
položeni vijenci i svijeće za žrtve.
Iz posebna šatora, koji bijaše sakristija, krenula je procesija
s ministrantima i svećenicima.
Sve ja tako svečano i dostojanstveno.
Misno je slavlje počelo pod suncem koje je na Vidovu polju peklo,
izgleda jače nego inače.
Pred očima mi je oltar, svećenik i koncelebranti,
veliki zbor
i Slava Bogu na visini.
A iza Vidovo polje
i brda koja ga okružuju,
iz daljine se sprema nevrijeme.
Sve je bliže i bliže.
Osjeti se lagano prilazi vjetar koji najavljuje da će ipak doći oblak kiše i do nas.
Moj dobar prijatelj,
među svećenicima koncelebrantima,
osjeća što dolazi.
Vidim mu na licu nervozu,
nervozu koja ga jede, u srcu se nada da ipak ne će stići do nas
oluja,
i sve pokvariti.
Kako se osjetila ta nervoza, pritisak.
Toliko truda, a sve će pokvariti nevrijeme.
I stiglo je nevrijeme;
počele su kapi a onda se prolomilo.
Pljusak, munje, snažan vjetar.
Ljuljao je natkriveni oltarski prostor.
Oborio se barjak.
Sve sam to gledao i nešto čudno doživio,
usudim se reći predivno.
Trnci su me prolazili, a u mojim očima spoznaja.
Spoznaja i suosjećanje sa žrtvama Drugoga svjetskog rata i poraća.
Kao da sam odjednom bio u njihovoj koži.
Osjetili smo svi što dolazi i što se sprema,
kao što su i oni osjetili kraj koji se primiče.
Osjećali su oluju koja dolazi, nadolazeći pljusak,
samo se oni nađoše pod pljuskom olova, pod grmljavinom topova, oštrim zvukom mitraljeza.
Gledam prijatelja na oltaru, sve je dao od sebe da pripremi svečan događaj,
grize se pod teretom odgovornosti poput vojskovođe svoje vojske i svoga naroda.
U jednom trenutku, kada je shvatio što će biti i da više nema povratka,
nervoza s lica mu nestade.
Očito je prihvatio ono što treba biti.
Počela je tutnjava, počeo rafal kapi,
a i dalje se ori Zdravo, Djevo, Kraljice Hrvata.
Vjerni do kraja.
Nikada nisam bio na uspješnijem misnom slavlju,
niti se više suobličio sa sudbinom žrtava.
Bog je znao šta radi.
Pokazao je kroza sliku toga dana, toga misnog slavlja, sudbinu moga naroda.
Možda većini upropašteno obilježavanje,
meni nikad upečatljivije i dublje, proživljeno, znakovito…
Čudni su puti njegovi, nama nerazumljivi.
Ipak
Ni jedna žrtva nije bila uzaludna.
Kao ni ovo misno slavlje.
Ostao sam obogaćen predivnom,
a opet jezivom spoznajom.
Taj dan je približio
taj osjećaj kada vidiš što se sprema
i moraš to prihvatiti.
Svi su ostali do kraja,
dostojanstveni i mirni
primili Božji blagoslov.
Pjesmom kroza život, kroz veselje i patnju, završilo se riječima:
Odanih ti srca primi dar,
primi čiste ljubavi nam žar.
Drago Soldo
Izvor: Crkva na kamenu
