U četvrtak, 12. studenoga 2020., na 22. obljetnicu smrti svećenika Trebinjske biskupije, don Petra Vuletića Šjora, slavljena je večernja sv. Misa u katedrali Marije Majke Crkve. Bili su nazočni don Petrov brat Tomislav i sestra Draga Batina sa sinom Tomislavom.
Biskup u miru Ratko predvodio je Euharistijsko slavlje za pokojnoga don Petra – Šjora, zajedno s don Domagojem Markićem, tajnikom biskupa Petra, i don Antoniom Krešićem, kapelanom u Cimu i Ilićima u Mostaru, koji su prikazali sv. Misu na druge naručene nakane. Biskup je u početku rekao da je s pokojnom don Petrom vezan odnosom poznanstva, suradništva i prijateljstva, od njegova ređenja 1962. do njegove smrti 1998. Šjor je bio izvrstan propovjednik, pastoralac, duhovan i duhovit svećenik. Napisao je brojne članke i pjesme, a Crkva na kamenu objavila mu je ove knjige:
- Zemlja zumbulovâ, 1983., Cnak, br. 1. Zbirka guslarskih pjesama.
- Ima Sunca za sve nas, 1995., Cnak, br. 36. Pjesme i proza.
- Putokazi, 1997., Cnak, br. 39. Šest skupina pjesama. U posljednjoj skupini opjevano je mučeništvo katedralnih vjeroučenica 1994.
- Drugo uskrsnuće, 2005., Cnak, br. 92. Oratorij posvećen Katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru prigodom 25. obljetnice njezina djelovanja.
Don Petar je, zajedno s don Božom Golužom, objavio cikluse propovijedi don Anđelka Babića, katedralnoga župnika (1980.-1983.): Iziđe sijač i Zemlji suhoj bezvodnoj, 1985. te Zmije i golubovi, 1986. Iste su propovijedi izišle u jednom svesku Iziđe sijač, Cnak, 2010.
Šjor je u Australiji (1975.-80.) i u Americi (1989.-98.) među iseljenim Hrvatima. U Mostaru je održan simpozij o njegovu životu i pastoralnom djelu 2000., a don Ilija je priredio zbornik radova pod naslovom Radosni navjestitelj Evanđelja 2002. Don Šjorov brat Tomislav proveo je dvadeset dana u Los Angelesu prije don Petrove smrti i opisao te dane u zborniku (str. 257.-292) i u posebnoj knjizi.
Misli iz propovijedi prema dnevnom Evanđelju
Što je to “Kraljevstvo Božje”?
Upitaju farizeji Isusa: “Kada će doći kraljevstvo Božje?”
Odgovori im Isusu: “Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje!’ ili: ‘Eno ga ondje!’ Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama!” (Lk 17,20-21).
Farizejski upit Isusu: “Kada će doći Kraljevstvo Božje?” Pitanje je, na prvi pogled, sasvim dobronamjerno, na mjestu, ali je ograničeno ne na mjesto nego samo na vrijeme. Kada će doći? Isus je više od stotinu puta rekao riječ “Kraljevstvo Božje” ili “Kraljevstvo nebesko”. Kada je god govorio u prispodobama (a ima ih više od 70), redovito je spomenuo Kraljevstvo Božje. Unio je pojam dva puta u Blaženstva: “Blago siromasima duhom, njihovo je Kraljevstvo nebesko” i “Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je Kraljevstvo nebesko”. On je i u molitvu Očenaša unio riječ Kraljevstvo tvoje, tj. Božje, da i mi to izgovaramo svakoga dana po više puta. Farizeji dakle pitaju kada će doći to o čemu on stalno govori. Ne pitaju oni: Što je to Kraljevstvo? Kakvo je ono? Kako se pojavljuje? Na koji se način održava? Od čega se sastoji? Nego samo: Kada dolazi? Kao da znaju što je to, samo ne znaju kada će se pojaviti. Što su oni mislili pod kraljevstvom, nije jasno.
Isus daje čak tri odgovora i sva tri nadilaze pitanja:
Prvi odgovor: Isus ne odgovara kada to Kraljevstvo dolazi, nego kako, na koji način, ne dolazi, to je trebalo dati na znanje farizejima: “Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo” da bi ga se moglo pratiti pogledom, očima, snimati telekamerama ili fotoaparatima ili magnetofonom. Ono je nevidljivo, nečujno, neopipljivo… Zato ga se ne može pozdraviti burnim pljeskom, prirediti mu svečani trijumf, gradske ovacije, nacionalnu manifestaciju veličanstvena dočeka.
Drugi odgovor: Za to se Kraljevstvo ne može reći: Evo ga ovdje, eno ga ondje. Ne može mu se odrediti mjesto: na planini, u dolini, na moru, na kopnu, u zraku, na travi, u Americi, u Kini. Ono nema vidljiva glavnoga grada u kojem bi kralj stanovao u svojim palačama. Nema zemlje, kontinenta, kao što su ovozemaljska kraljevstva. Nije ograđen granicama, nema nekoga označena teritorija, reljefa, ravne Slavonije ili morske Dalmacije. Kraljevstvo Božje ne dolazi u vanjskim znakovima koji se mogu osjetilima pratiti, registrirati. Ne radi se dakle o materijalnim stvarima, o vidljivim znakovima, o prašnjavoj ili blatnjavoj zemlji, o tlu. Ne možeš ni ući u njega, ni hodati po njemu, ni izići iz toga kraljevstva. Ništa vidljivo, tjelesno, zemaljsko.
Treći Isusov odgovor: Kraljevstvo je Božje među vama. Ono je dakle već došlo. Eto kada dolazi: došlo je! Tu je. Ako se to doslovno uzme, onda je to sam Isus, koji je među tim farizejima, i s apostolima, i s narodom On je bio svima nazočan, djelatan, propovjednik, čudotvorac, ljudima praštao, hranio ih, susretao se s njima. Došao u Jairovu kuću. Mala umrla prije sat vremena. Oživio je. Došao u grad Nain. Mladića nose u sprovodu. Zaustavio povorku i oživio mladića. Došao u Betaniju. Lazara, njegova prijatelja, pokopali ima četiri dana. On jednako oživio i Lazara. On je gospodar života i smrti u svaka doba.
Kraljevstvo je Božje među vama, zaista. Ili još bolje: Kraljevstvo je Božje u vama, u vašim srcima. Ne mijenja ono ekologiju i ekonomiju, nego mijenja vaše duše, govori Gospodin. Kraljevstvo Božje mijenja vaša srca, vaše pameti, zaključke, vaše osobe. Mijenja sav narod. Kraljevstvo je Božje duhovna snaga, neprimjetljiva moć koja obraća ljudska srca i pameti. Sada možeš lakše razumjeti da je to “vječno i sveopće kraljevstvo” koje poput zrna gorušičina raste u srcima ljudi pa stoga i na ovoj zemlji, razvija se do punine, do eshatona, kraljevstvo koje će Krist predati Ocu – “kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira”. Sedam veličanstvenih karakteristika koje trebaju resiti srca Isusovih sljedbenika.
Izvor: Crkva na kamenu
