Kevin J. Symonds iz Massachusettsa, završio je teologiju na Franjevačkom sveučilištu u Steubenvillu, Ohio; živi u Michiganu, sve u Sjedinjenim Američkim Državama, član je Američkoga mariološkoga društva. Bavi se pitanjima privatnih objava. Autor je knjiga Refractions of Light, Pope Leo XIII and the Prayer to St. Michael i On the Third Part of the Secret of Fátima. Objavljuje na: www.kevinsymonds.com. Dana 15. srpnja 2017. zamolio je portal Vjera i djela da objavi njegov osvrt na članak Izmišljena Gospa odličan pastorizator fra Karla Lovrića.
Mostarsko-duvanjska biskupija ima dijecezanski časopis Crkva na kamenu. Nedavno je na mrežnoj stranici toga časopisa objavljen članak Snježane Majdandžić-Gladić na hrvatskom i na engleskom pod nazivom O međugorskim zelotima ili gospom protiv Gospe, preuzet s portala katoličkih teologa (hrvatski i engleski). Snažan je to članak protiv navodnih ukazanja u Međugorju. Papa Franjo nedavno je govorio o Međugorju i čini se da taj članak nastavlja raspravu. Fra Karlo Lovrić, župni vikar u Međugorju, poslao je odgovor na taj članak i ovdje želim odgovoriti na njegove zamjerke.
Naslovljen Izmišljena Gospa odličan pastorizator,[1] članak otca Lovrića većinskim je dijelom standardna klišeizirana apologija Međugorja. Drugim riječima, „pogledajte njegove plodove“ i „pogledajte sve važne ljude koji ga podupiru“. Negativni vidovi, kao neposluh crkvenom auktoritetu, zanemareni su i nisu razmotreni. Lovrić se također prebacuje s doktrinarnih aspekata slučaja (preko kojih olakotno prelazi) kako bi se usredotočio na dušobrižnička pitanja – koje identificira kao pastoralnu skrb za ljude koji dolaze u Međugorje.[2] Lovrić navodi neke specifične elemente na koje se ovdje želim osvrnuti.
Prvo, Lovrić priznaje da međugorska ‘Gospa’ „ne kaže ništa novo“ i da postoji ponavljanje u navodnim porukama.[3] Dapače, navodi analogiju da ljudi „zaboravljaju“ i poziva se na zajedničko ljudsko iskustvo kako bi objasnio ‘Gospine’ kontinuirane „posjete“.[4] Takvo je tumačenje prijeporno. Privatna objava jednostavno se ne zbiva na taj način. Nikada se u povijesti Crkve nisu dogodila ovakva svakodnevna ukazanja tijekom više od 36 godina –nikada. Fenomen je to posve nepoznat u njezinoj teologiji, koja ne vidi Mariju kao „brbljavicu“ koja kontinuirano napušta nebeske divote kako bi popričala s ljudima na zemlji.
Drugo, Lovrić priznaje teološku problematičnost neprestanih „ukazanja“. U obranu Međugorja navodi slučaj Lausa u Francuskoj. Laus je još jedna privatna objava priznata 2008. godine. Bilo je mnogo ukazanja vidiocu iz Lausa (Benoite Rencurel) tijekom više od 50 godina. U vrijeme priznavanja Lausa, pisao sam svetištu u Lausu kako bi mi razjasnili broj i trajanje ukazanja. Službenik svetišta pojasnio je da ukazanja Rencurelu nisu bila svakodnevna pojava tijekom više od 50 godina. Koja je onda sličnost između Lausa i Međugorja? Nema je, to je lažna usporedba.
Treće, Lovrić kaže: „nema hereza u Gospinim porukama“.[5] Lovrić pak ne spominje izjavu međugorske ‘Gospe’ da se “tijelo, uzeto od zemlje, raspada poslije smrti. Nikada se opet ne vraća u život. Čovjek prima preobraženo tijelo“ (poruka Mariji Pavlović 24. srpnja 1982.). Govoriti kako postoje dva odijeljena tijela kod uskrsnuća na kraju vremena u potpunoj je suprotnosti s Evanđeljem (Isus je uskrsnuo s istim tijelom, samo proslavljenim) i s Četvrtim lateranskim saborom.[6] Lovrić treba objasniti zašto bi ‘Gospa’ rekla nešto takvo. On naposljetku kaže da Međugorje „prihvaća sve dogme Katoličke Crkve“.[7] On priznaje i da se pastoralna skrb Crkve ne smije temeljiti na lažima.[8] Pitam se kako ta priznanja mogu pomiriti sa svim pitanjima koja okružuju međugorski fenomen?
Lovrićev pokušaj da obrani Međugorje je ograničen, jer ne uzima u obzir velike probleme s Međugorjem. Namjesto toga, pokušava zaobići pitanja i opažanja u izvornom članku Majdandžić-Gladić. Njegova apologija Međugorja: „pogledajte plodove i sve ljude“ jest, posve iskreno – stara, dosadna i brzo postaje teološki sumnjiva. Pastoralna je intervencija doista potrebna Međugorju: ako zbog ičega drugoga, zato da rastjera obmane (deluzije) i privide (iluzije) koje međugorski apologeti, kao Lovrić, nameću inače nedužnim ljudima kako bi „otišli i vidjeli sami“.[9]
Konačno, ako je posljednja izjava pape Franje naznaka stajališta koje će zauzeti o Međugorju, na što onda o. Lovrić poziva svoje čitatelje? Ako će se priznati samo prvih sedam ukazanja, to znači da se 36 godina događanja uklanja iz međugorske povijesti. Doista, cijeli fenomen bi onda trebalo ponovo izumiti [opet iznaći, iznova osmisliti]. O. Lovrić poziva narod na stvaran nered i ljudi trebaju ozbiljno uzeti u obzir ovu činjenicu u vlastitom propitivanju činjenica.
Kevin J. Symonds
[1] U engleskom jeziku nema istovrijednice za ovu riječ. Izgleda pak da znači da je međugorska ‘Gospa’ dobra u pastoralu.
[2] S. Majdandžić-Gladić piše: „Međutim, tijekom godina međugorski je fenomen prilično potisnuo doktrinarnu, a nametnuo pastoralnu stranu, prema kojoj proizlazi da se valja s velikom odgovornošću i osjetljivošću skrbiti za one mnogobrojne vjernike koji u dobroj vjeri dolaze u Međugorje tražeći duhovnu snagu, te da bi u tom smislu izrečen negativan sud o autentičnosti ukazanja donio više duhovne štete nego koristi.”
Što se tiče pastoralnih pitanja u Međugorju, zašto oni uopće i postoje? Pastoralna pitanja postoje u Međugorju,barem dijelom, zbog toga što je Međugorju dopušteno promovirati sebe i stoga privući sebi toliko ljudi. Složenje to problem, onaj koji je dopustio da se skoro bez suprotstavljanja raširi mnogo propagande u korist Međugorja. Lokalni crkveni auktoriteti intervenirali su brzo u ovom slučaju i prema odgovornostima koje im nalažu svetostolične norme o navodnim ukazanjima. A onda se dogodio rat i bezbroj je problema bilo prisutno u Međugorju poslije 1991. s kojima se trebalo učinkovito nositi. Nadamo se da će se rezultati ispitivanja Svete Stolice odnositi i na ove probleme.
[3] „Da, točno je, ona ne kaže ništa novo. Ona se ponavlja u svojim porukama, kao što se i svaka majka ponavlja kad s ljubavlju savjetuje svoju djecu, želi ih izvesti na pravi put.”
[4] „Točno je, Gospa ponavlja ono što su djeca učila na vjeronauku. Kako su djeca brzo naučila, još su brže i zaboravila. Mi koji druge učimo, mi ne zaboravljamo? Znamo da moramo postiti, moliti, ispovijedati se, opraštati… A je li uvijek tako?”
[5] „Nema hereza u Gospinim porukama.” Krivovjerje ili hereza, kako je definira Zakonik kanonskoga prava iz 1983. (kanon 751.) jest „uporno nijekanje, poslije primljena krštenja, neke istine koja se treba vjerovati božanskom i katoličkom vjerom ili uporno sumnjanje u nju“.
[6] Usp. Donal Anthony Foley, Medjugorje Revisited. (Nottingham /Engleska/: Theotokos Books, 2011.), str. 106. Izjava je uzeta od međugorskoga entuzijasta otca Renéa Laurentina, iz njegove knjige iz 1988. godineMessages and Teachings of Mary at Medjugorje: Chronological Corpus of the Messages (str. 189). Ovoj knjizi koauktor je René Lejeune. U ovom času nije određeno može li se ili i ne govoriti o toj izjavi kao „herezi“ (po gornjoj definiciji kanonskoga prava). Izjava je uistinu zabludna i nije nešto što je izjavila Blažena Djevica Marija. Je li izjava možda pogrješno prevedena? Ako jest, ispravite me, ali ako nije, međugorski bi apologeti trebali objasniti neke stvari.
[7] „Slušamo Papu, mjesnog Ordinarija, prihvaćamo sve dogme Katoličke Crkve, zapravo, ovdje se žive dogme koje Crkva naučava…”
[8] „Itekako smo svjesni da se pastoral Katoličke Crkve ne može graditi na laži, ni bez potpunog zajedništva s Crkvom.”
[9] Međugorski apologeti često izjavljuju da se Međugorje ne može kritizirati dok se tamo ne ode. Meni su osobno nebrojeno puta tako prigovarali. Lovrić na ovo ukazuje u svom odgovoru: „Gospođo Majdandžić, ovo Vam ne napisah da biste promijenili svoj stav prema Međugorju. Zadržite ga, ali ga potkrijepite ne čitanjem knjiga koje je netko napisao o vidiocima, a s njima nikada nije progovorio ni jedne riječi (sve je bilo po onoj: rekla-kazala!) i nikada nije došao u Međugorje, da ga doživi prigodom Obljetnice, Mladi-festa, Križevca… kad ljudi stoje pred ispovjedaonicama, ili što kažu hodočasnici. Ja u ovoj župi živim i radim više od 12 godina i mogao sam ‘Međugorje’ pobliže upoznati. Da sam se prvi puta susreo s ‘Međugorjem’ (stavljam pod navodnike, jer ne mislim topografski na Međugorje), i da nisam član Hercegovačke franjevačke provincije (došao sam u sjemenište 1957.!) i da iz Švicarske nisam nikada došao u Međugorje (tamo sam proveo pune 32 godine!) ja bih objeručke prihvatio Vaše tumačenje. Ima logike, ali samo za one koji zbilja ne poznaju situaciju i ne žele je pomno istražiti. To su oni kojima se diže kosa na glavi, kad se spomene ‘Međugorje’.“
Crkveni su Pastiri ukazali na to da ljudi ne smiju ići u Međugorje s uvjerenjem da je nadnaravnoga podrijetla. Stoga, Lovrićeva je izjava zapravo opasno blizu neposlušnosti koja je spomenuta prije.
Izvor: Crkva na kamenu
