Gdje počinje i gdje završava pravo na iznošenje osobnih stajališta? U posljednje vrijeme prof. dr. Ružica Razum objavila je nekoliko tekstova slična sadržaja u kojima propituje cjelokupnu situaciju oko ove viroze koja je pogodila cijeli svijet i čovječanstvu nanijela veliku štetu na ekonomskom, ali neusporedivo više na svim ostalim područjima. Mediji su prenatrpani izjavama i prilozima onih koji podržavaju cijepljenje kao gotovo isključivo sredstvo za suzbijanje ove viroze, dok u isto vrijeme oni koji samo postavljaju pitanja u svezi s cijepljenjem nemaju pravo na javni istup. Dr. Razum redovita je profesorica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, ali ni u jednom trenutku nije se pozivala na to svoje sveučilišno zvanje, nego je jednostavno iznosila svoja stajališta ili još bolje rečeno, postavljala je razna pitanja. Jasno, u tim pitanjima očituje se i stajalište autorice, što one koji upravljaju ovom virozom očito živcira, jer ta i takva pitanja smatraju uznemirujućima i “opasnima” za uspješnu borbu protiv ove bolesti. Veoma je čudna potreba dekana KBF-a (ne znamo ima li potporu Fakultetskoga vijeća) da se ogradi od stajališta profesorice Razum. Kako rekosmo, ona se uopće ne poziva na svoje radno mjesto, nego iznosi svoja stajališta, pa prema tomu nitko ni u jednom trenutku nije pomislio i nije mogao pomisliti da su to stajališta KBF-a ili nekoga drugoga profesora s te visokoškolske crkvene ustanove. Očito je ovdje u pitanju nešto drugo. Ako su teze profesorice Razum okvalificirane kao “heretične”, vodstvo KBF-a imalo je potrebu javnosti predočiti svoje “pravovjerje”, kako ni slučajno netko ne bi posumnjao u njihovu “pravovjernost” i potpunu potporu zagovarateljima cijepljenja. Nije profesorica Razum nikakav usamljen glas u pustinji, nego sličnih stajališta nalazimo i na domaćem kao i na globalnom prostoru, ali njih se jednostavno želi ušutkati, jer previše propituju i sumnjaju u dobre nakane “velikih igrača” u ovoj teškoj situaciji. Ne dati nekomu da javno iznosi svoja razmišljanja i da propituje neka i nečija rješenja bilo čega, ne možemo drukčije okarakterizirati nego kao totalitarizam. Ako se netko i usudi nešto reći protiv “službenih stajališta”, pokušava ga se marginalizirati, pa i priopćenjima u kojima se i njihove matične institucije od njih ograđuju. I ovo je još jedan od pokazatelja da je nešto vrlo čudno, veoma mutno i strahovito zabrinjavajuće u igri. Mislili smo da su prošla vremena kada se nije moglo ni smjelo iznositi svoja vlastita stajališta o bilo čemu i dovoditi u pitanje nešto što ne pripada u sferu dogmatizma.
Prof. dr. Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu