MOSTAR – Zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije msgr. Želimir Puljić, komentirajući neke suvremene medijske napise, nedavno je podsjetio na riječi pape Franje koji je u ovogodišnjoj poruci za Svjetski dan sredstava društvenoga priopćavanja upozorio na “fake news” – lažne vijesti. Radi se o “vijestima” kojima se nerijetko služi ne samo “žuti tisak”, i to s ciljem da čitatelje zbuni, a katkada i obeshrabri ili jednostavno na sebe privuče pozornost.
Kada se radi o Crkvi i crkvenim medijima, usudimo se reći i o onim katolicima koji su se profesionalno opredijelili da prate život i rad Crkve i o tomu izvješćuju javnost, ova vrsta novinarstva trebala bi im biti potpuno strana. Jedan od njihovih razloga postojanja trebao bi biti pobijanje neistina, laži, podmetanja i klevetanja. Čime? Istinom i samo istinom. Jer, govori Gospodin: “ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici, upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Iv 8,31-32). A Crkva je “stup i uporište Istine” (1 Tim 3,15). Ako to nije, onda je i nema.
Susret mostarskoga Biskupa s Apostolskim vizitatorom i Apostolskim nuncijem
Mostarsko-duvanjski biskup, msgr. Ratko Perić, primivši 21. srpnja 2018. msgr. Henryka Hosera, Apostolskoga vizitatora za župu Međugorje, i Apostolskoga nuncija u BiH, msgr. Luigija Pezzuta, još je jednom, u svojoj biskupskoj savjesti, “nedvosmisleno ponovio trajno stajalište Biskupskog ordinarijata u Mostaru, tj. prethodnoga biskupa ordinarija Pavla Žanića (1980.-1993.), i sadašnjega, da na temelju brojnih ispitivanja ne drži vjerodostojnim nijedno ‘ukazanje’, nijednu ‘poruku’, nijednu ‘tajnu’, nijednu ‘pergamenu’, o čemu su mjesni Biskupi redovito izvješćivali Svetu Stolicu i katoličku javnost”, te jasno dodao da u “ta nevjerodostojna ukazanja ‘međugorskoga fenomena’ uključena su i ona navodna u prvih sedam ili deset dana 1981. godine, o čemu je dijecezanski Biskup dao obrazložen prilog, već objavljen na hrvatskom, engleskom i na talijanskom jeziku.” Uostalom i sam Sveti Otac u više se navrata izrazio da mu se “međugorska ukazanja” ne čine vjerodostojnima: “Gospa je majka, nije ravnateljica poštanskoga ureda, da šalje poruke svakoga dana” (14.XI.2013.). “Ova moda: Gospa kao super-zvijezda, kao protagonistica koja sebe stavlja u središte, nije katolička”, razlučuje Papa Gospu istinsku od neistinske (25.XI.2016.). “Ja preferiram našu Gospu kao majku, našu majku, a ne Gospu kao voditeljicu telegrafskog ureda koja šalje poruke u određeno vrijeme” (13.V.2017.).
A prije nego što je iznio nedvosmisleno stajalište, i pred Vizitatorom i pred Nuncijem, Biskup je isto tako nedvosmisleno izrazio “poštovanje prema odluci Svetoga Oca Pape Franje o imenovanju msgr. Hosera Apostolskim pohoditeljem u župi Međugorje, očitovao mu spremnost u potrebnoj suradnji i zaželio mu obilnu Božju pomoć u apostolskoj vizitaciji”. O sadržaju razgovora izvijestio je, ukratko, u prvom redu katoličku javnost, ali i sve zainteresirane, putem biskupijske mrežne stranice. Ovu vijest velika većina portala prenijela je bez komentara.
Fake reakcija
Bilo je, međutim, i medijske reakcije, što se moglo i očekivati. Ovdje se zadržavamo na reakciji novinara D. Pavičića, koji je u Večernjem listu, 25. srpnja 2018., objavio članak naslovljen: Vatikan u Međugorju ispravlja propuste mjesne Crkve. Činimo to i iz razloga što se sam Večernjak hvali kako su njegove vijesti brze, točne i kvalitetne, a sam kolumnist sebe predstavlja kao vjernika pa prema tomu, kako sami sebe predstavljaju, ne bi se trebali ubrajati među fakeovce.
Uvažavajući literarnu slobodu, ne možemo se oteti dojmu kako kolumnist svomu čitateljstvu sugerira da na katedri mostarskih biskupa sjedi čudan čovjek: “Moraš biti ludo hrabar ili hrabro lud da bi papinom upravitelju, na posljednjoj postaji njegova puta za Međugorje, u Mostaru, sasuo u lice kako ondje nema ničega, da je sve izmišljeno, da je međugorski fenomen laž, čak i da je nevjerodostojno i onih prvih sedam dana, za koje se pročulo kako ih je posebna komisija za Međugorje kardinala Camilla Ruinija proglasila autentičnim. Papa, dakle, šalje poljskog nadbiskupa mons. Henryka Hosera u Međugorje, jer ondje nema ničega, ništa se ne događa i nikome nije potrebna pomoć Vatikana, ajme!” Ostavimo po strani novinarovo etiketiranje mostarskog Biskupa i zadržimo se na sadržaju.
Iako je pred sobom imao cjelovitu izjavu Ordinarijata u Mostaru, on izostavlja – nije li to fake? – izraženo Biskupovo poštovanje prema odluci Svetoga Oca Pape Franje o imenovanju msgr. Hosera Apostolskim pohoditeljem. Isto tako on prešućuje – drugi fake! – da je Biskup nedvosmisleno ponovio – a ne “sasuo u lice” – trajno stajalište Biskupskog ordinarijata u Mostaru, da se na temelju brojnih ispitivanja u Međugorju ne radi o nadnaravnim ukazanjima, a što je do sada jedini službeni crkveni stav (Zadarska izjava, 1991.) i o čemu su, jednako on kao i njegov predšasnik, “redovito izvješćivali Svetu Stolicu i katoličku javnost”. Što su to trebali crkveno odgovorni ljudi: protokolarno ispiti kavu, ili ući u bit “međugorskoga fenomena”? Novinar Apostolskog vizitatora proglašava “papinim upraviteljem”, što je treći fake! Naime, crkveni zakon jasno određuje i razlikuje službe u Crkvi. Kada se ukaže potreba, Vrhovni svećenik i Sveta Stolica slobodni su, i bez konzultiranja s mjesnim ordinarijem ili u pojedinim institucijama s odgovornom osobom, poslati posebna izaslanika ili vizitatora. Svi oni koji su imali priliku pročitati ili čuti Autograf pape Franje – Dekret kojim msgr. Hosera šalje u župu Međugorje jasno je da ga Papa imenuje vizitatorom – pohoditeljem, a ne administratorom – upraviteljem. Jednako Apostolski nuncij u BiH i Apostolski vizitator za župu Međugorje nisu smatrali potrebnim na svetoj Misi nazočne vjernike, ali ni širu crkvenu javnost, upoznati sa sadržajem Dokumenta u prilogu u kojemu su sadržane ovlasti, obveze i način obavljanja povjerene mu zadaće ad nutum Sanctae Sedis – to jest dok ga Sveta Stolica ne opozove. Biskup je uvjeren da je prvotna zadaća, uz pastoralnu skrb vjernika, utvrđivanje istine o Međugorju, a ne kao što je isti kolumnist odmah po imenovanju pisao kako će se msgr. Hoser posvetiti gradnji i infrastrukturi, ne samo u crkvenom prostoru nego i u samom mjestu uključujući uređenje cesta, vodovoda, električne mreže i povećanje smještajnih kapaciteta. I upravo stoga što mostarski Biskup ulogu i poslanje Vizitatora smatra crkveno-pastoralnom, kojoj je temelj i ishodište Istina i doktrinarna jasnoća, Vizitatora nije upozorio na komunalne probleme, nego na ono što je crkveni problem već 37 godina i kojim su se sustavno sve ove godine bavili ne samo mostarski Biskupi nego i razne komisije od Crkve osnovane i kojih je javno objavljene zaključke službena Crkva sve ovo vrijeme poštovala.
Dopisnik Večernjega izražava nemalo čuđenje -“ajme!”- što mostarski Biskup ne poštuje zaključke posebne vatikanske Komisije za Međugorje. Uporabom glagola “pročuti” – “za koje se pročulo” – kolumnist i sam potvrđuje da to nije službeno i nigdje službeno i javno objavljeno stajalište Crkve. Nije li i u moru glasina – kako drugačije prevesti glagol pročuti? – još potrebnije da se s potpisom čuje glas onoga koji je prvi pozvan bdjeti nad čistoćom vjere, a onda i istine o Blaženoj Djevici Mariji, u povjerenoj mu Biskupiji? Kolumnist je dugogodišnji pratitelj crkvene zbilje. U svojim kolumnama redovito izbjegava otkriti izvor: tko je to izjavio i gdje je službeno objavljeno. Umjesto toga prevladava: kako se doznaje, kako se čuje, kako se na Kaptolu, kaptolima i crkvenim kuloarima priča. Tako je prošle godine “načuo” da su naručitelji filma “Od Fatime do Međugorja”, u kojemu su mostarski biskupi pok. Pavao Žanić i Ratko Perić klevetnički proglašeni suradnicima Udbe odnosno KGB-a, neki tamo “u samom Vatikanu, čiji su pipci pronašli podatna redatelja, koji je snimio tobože afirmativan film o međugorskom fenomenu, a zapravo jeftinu podvalu”. (https://www.vecernji.hr/premium/tko-je-me-ugorju-bas-sada-umijesio-obavjestajnu-pitu-1173258). No, kada smo već kod “načuti” i “pročuti”, nemalo nas čudi kako kolumnist nije načuo, jer se dobro pročulo, da je Kongregacija za nauk vjere, nakon što je primila zaključke “Ruinijeve komisije”, dvije godine (2014.-2016.) proučavala fenomen i rezultate početkom 2016. godine, predala Svetom Ocu na konačan pravorijek.
Pastoral u Međugorju
Kolumnist nakon što je ustvrdio da “mjesna Crkva punih 37 godina opstruira i podmeće nogu međugorskom fenomenu” sugerira da je imenovanje msgr. Hosera svojevrsna “pljuska mjesnim crkvenim vlastima zbog njihova propusta tijekom više od tri desetljeća i to baš na području pastorala, gdje bi Crkva trebala biti najsnažnija”. Njemu, a još više čitateljima: u svim ovim godinama u arhivu Biskupskog ordinarijata u Mostaru pohranjeno je više od 1000 dokumenata koji tretiraju pastoralnu stvarnost u Međugorju. I ne odnose se na zabrane i kazne, kako bi to netko u ovakvoj percepciji uloge mjesnoga Ordinarija mogao pomisliti, nego na uređenje pastorala i bogoštovlja, na disciplinu sakramenata, na ispravno čašćenje Presvete Bogorodice, na pastoralnu i duhovnu skrb kako za župljane župe Međugorje tako i za sve one koji duhovnu okrjepu u ovoj župi traže. Da je u Međugorju taj broj uvećan u odnosu na broj župljana, nitko razuman ne niječe. Pa zato je i mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić dijelio pastoralne dekrete i ispovjedne ovlasti svim svećenicima franjevcima koje je Provincijalna uprava predlagala za župu Međugorje, za kojima tolik njihov broj, da je župna situacija redovita, ne bi bilo potrebe. Iz istih razloga dao je i dopuštenje da se u Međugorju izgrade vanjske ispovjedaonice. Nije se glasilo da je i jednom valjanom svećeniku uskraćeno pravo ispovijedanja vjernika u Međugorju ili da su zbog toga bili izloženi crkvenoj kazni ili nekim pritiscima ili da su se vjernici vratili kući neispovjeđeni! Biskup svake godine barem jednom pastoralno pohodi župu Međugorje. Stoga, za koji bi to čin propusta, opstrukcije ili “podmetanja nogu” mjesnoj Crkvi u Hercegovini, jednako Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji koja pastoralno od samoga osnutka skrbi za župu Međugorje ili Ordinariju i Ordinarijatu u Mostaru trebalo dati “pljusku”?! Nije rijetkost čuti od otaca franjevaca, posebno onih koji su djelovali i djeluju u Međugorju – a kojima je dobro poznato Biskupovo stajalište kada se radi o istinitosti međugorskoga fenomena – da je Biskup svojim jasnim držanjem, smjernicama i odlukama, ne samo indirektno nego direktno štitio Međugorje od raznih interesnih skupina i lobija koji u Međugorju vide zadovoljenje svojih materijalnih ili, nerijetko karizmatsko-karitativnim celofanom, prekrivenih istih materijalnih težnji. Isto tako nije izostala ni Biskupova zahvala i pohvala, u tim pohodima, ocima franjevcima za njihov predan rad u dušobrižništvu.
Istina nije lijep ukras
Kardinal Gerhard Ludwig Müller, jedan od vodećih suvremenih katoličkih teologa i pročelnik Kongregacije za nauk vjere od srpnja 2012., potvrđen u ožujku 2013. do srpnja 2017., u intervju tiskovnoj agenciji Poljske biskupske konferencije – KAI, 11. travnja 2017., među ostalim, reče: “Ono što se događa u Međugorju tolike godine i što je stvorilo pastoralni fenomen, ne smije počivati na lažnim temeljima. Mi ne možemo odvojiti pastoralno pitanje od pitanja o istinitosti ukazanja. Istina nije lijep ukras, nego temelj“.
Mostarski biskupi, jednako pokojni Žanić i aktualni Perić, ne pretendirajući da “njihova” istina bude vrhovno mjerilo djelovanja Crkve, cijelo su vrijeme nastojali da se u Međugorju odvoji pšenica od kukolja (što i u ovo vrijeme žetve čini svaki razborit ratar), da pomognu Vrhovnoj vlasti Crkve da donese pravorijek utemeljen na Istini, a ne na vremenitim interesima, osjećajima ili umišljajima. I tako to treba biti i danas kada je u Međugorju nadbiskup Hoser i u Mostaru biskup Perić, kao što bi trebalo biti i sutra kada eventualno na današnjim službama ne bude ni jedan od njih, sve do vrhovne presude u Crkvi. Tko ovo pravo, štoviše dužnost, mjesnomu biskupu odriče treba se upitati kojoj to on interesnoj skupini pripada i čije to interese zastupa.
Don Željko Majić, generalni vikar
Izvor: Crkva na kamenu
