RTS, 30. XII. 2021. Zajednička komisija Srpske pravoslavne Crkve [SPC] i Katoličke Crkve o ulozi kard. Stepinca u ratnim zbivanjima završila je rad bez nekoga posebna rezultata. Vi ste bili član te Komisije i često ste isticali jednu tolerantnu atmosferu koja je vladala dok ste radili zajedno, ali rezultata, očito, nekoga velika pomaka nema. I sasvim je logično očekivati da će hrvatska Katolička Crkva nastaviti – da tako kažem – svoju stepinizaciju. Može li nešto promijeniti činjenica da se upravo u posljednjih godinu dana otvaraju arhivi pape Pija XII. koji je bio ratni papa? Neki historičari tvrde da je bio i Hitlerov papa. Papa Pio za vrijeme Drugoga svjetskog rata uglavnom je šutio kao što je i Stepinac šutio pred Pavelićem. Nešto je, za nijansu, bio možda glasniji u Titovo vrijeme, ali u ono ratno vrijeme uglavnom šutio. I da li tu može, iz tih arhiva, isplivati nešto što može malo više osvijetliti tu [šutnju]? Da li tu ima prostora za usporedbu: imamo nekako u isto vrijeme mađarskoga kardinala Jozsefa Mindszentyja [1892.-1975.] koji je bio isto, znači, ratni kardinal. Bio je i pod nacistima u zatvoru jer je spašavao Židove i Rome. Bio je i poslije pod komunistima u Mađarskoj u zatvoru. Nije šutio kao Stepinac pred Pavelićem i nije postao svetac.
Porfirije: Zadatak Komisije nije bio traženje novih dokumenata koji bi potvrdili njegovu svetost, s jedne strane, ili koji bi, s druge strane, osporili njegovu svetost. Zadatak Komisije bio je ponovno čitanje života Stepinčeva. I upravo na tom planu mi smo drugačije od naše braće i kolega iz hrvatskog dijela Komisije vidjeli neke postupke i događaje Stepinca. Jedan od tih jest i ovaj koji ste Vi naveli da za vrijeme NDH Stepinac nije iskazivao mnogo otpora, naprotiv nije pokazivao nikakav otpor u odnosu na sve to što je Pavelić činio u NDH-a. I to se pripisivalo njegovu karakteru. Međutim, za vrijeme Tita itekako je pokazivao velik otpor i živost i dinamiku tako da se postavilo logično pitanje: O čemu se tu radi? Zašto različiti aršini i zaključak da to nije dio njegova temperamenta i karaktera? S druge strane, Komisija jest završila svoj mandat. Uostalom to nije nikakva komisija koja donosi odluke. Mi smo rezultate svoga rada predočili Papi. Na njima je da procjenjuju što od toga ide pro a što je contra Stepinca, ali u svakom slučaju vjerujem da će se iz korespondencije Stepinčeve s Pijom XII. pronaći nešto što će, možda, otkriti još neku dimenziju njegove ličnosti bilo u jednom bilo u drugom smjeru. Ostaje, u svakom slučaju, pitanje: Otkud to da su različiti stavovi u odnosu na dva brutalna s njegove točke gledišta, ali i u principu režimâ koji siju i ostavljaju iza sebe žrtve? Prema tomu, mi smo uradili ono što je do nas. Mislim da smo imali dovoljno jake analize, obrazloženja pa, ako hoćete, i argumente za stav koji je na početku rada ove Komisije izrazio naš patrijarh šaljući pismo papi Franji.
* Neke povijesne precizacije: J. Mindszenty nije ratni kardinal, jer mu je taj crkveni naslov dodijeljen tek 18. veljače 1946. Kard. Mindszenty nije proglašen svetim, ali vodi se postupak o tome: 12. veljače 2019. Papa je potvrdio dekret o njegovim herojskim krjepostima, stupanj prije beatifikacije, očekuje se još samo čudo. Vatikanski apostolski arhiv otvoren je 2. ožujka 2020., prije gotovo dvije godine.
Postulator Stepinčeve kauze kanonizacije, msgr. Juraj Batelja, 6. ožujka 2020. na Katoličkom radiju izjavljuje: “Želim svim katolicima u Hrvatskoj i diljem svijeta poručiti da sam osobno imao prilike istraživati taj arhiv tražeći pojedinosti o bl. Alojziju Stepincu. I ne samo ja, nego i dvojica vrhunskih stručnjaka arhivara koji su imali baš tu dužnost – proučiti spise bl. Alojzija Stepinca i njegova pisma Svetoj Stolici u vidu njegove beatifikacije. Oni su dali svoje pismeno mišljenje o tome, koje je kao i brojni drugi dokumenti koje sam priložio iz toga arhiva poslužilo da se može donijeti pravedan i objektivan sud o bl. Alojziju Stepincu”.
Vatikanski arhivist i povjesničar dr. Johan Ickx u Glasu Koncila, 16. veljače 2021., kaže da nije pronađen ni jedan dokument koji bi doveo u pitanje djelovanje bl. Alojzija Stepinca.
Dva pisma, koja je Nadbiskup pisao Papi 16. svibnja i 14. lipnja 1941., a koja je Komisija imala u rukama u Vatikanu u srpnju 2017. nemaju snage “potamniti” Stepinčeva lika.
Patrijarh kaže: “u svakom slučaju vjerujem da će se iz korespondencije Stepinčeve s Pijom XII. pronaći nešto što će, možda, otkriti još neku dimenziju njegove ličnosti…”. Već su dvije godine da se arhiv prebire i proučava, a nije se još ništa ni pronašlo ni otkrilo.
Pod “stepinizacijom” novinar RTS-a vjerojatno razumije svu crkvenu djelatnost – štovateljsku, propovjedničku, izdavačku, graditeljsku, umjetničku, filmsku, muzejsku – o blaženom Alojziju Stepincu u smislu njegova proglašenja svetim.
Posebna krila proučavanju Stepinčeve osobnosti i djela dao je upravo papa Franjo poštujući sakralan čin beatifikacije i otvarajući mogućnost djelovanju Mješovite hrvatsko-katoličke i srpsko-pravoslavne komisije za “ponovno čitanje” osobe i djela Stepinčeva, 2016.-2017. Održano je šest zasjedanja, početno i završno u Vatikanu, a ostala u Zagrebu, u Novom Sada, Požegi i Podgorici. I to je pomoglo da se postigne točno ono što Sveta Stolica želi postavljajući razmak između beatifikacije i kanonizacije, tj. da se vidi kako dotični blaženik prerasta granice vlastite dijeceze ili nacije i da mu se ime čuje i štuje i izvan domovinskih granica. Osim toga, da spomenemo neke činjenice u vezi s tom stepinizacijom:
Prvo, od godine beatifikacije 1998. do 2021. samo Postulator u Zagrebu objavio je oko 40 knjiga različita formata o Blaženiku, bilo njegovih djela, bilo radova o njemu. Među tim knjigama i Blaženi Alojzije Stepinac – Spasavanje Židova i Srba u Drugom svjetskom ratu, Zagreb, 2019., prevedena na engleski: Blessed Alojzije Stepinac – the Rescue of Jews and Serbs during World War II”, Zagreb, 2020., knjige s više od 400 stranica.
Drugo, svake godine izlazi Glasnik – Godišnjak Blaženi Alojzije Stepinac koji sustavno prati kauzu. Do sada 20 Godišnjaka, svaki do stotinu stranica teksta i slike.
Treće, održana su dva međunarodna simpozija o Blaženiku, u povodu njegove Desete obljetnice beatifikacije: Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu, 19. rujna 2008. Stepinac svjedok istine i Biskupski ordinarijat Varaždin, 5. prosinca 2008., Alojzije Stepinac svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće, objavljena oba zbornika u Zagrebu 2009. U oba je sudjelovalo po 15 stručnjaka proučavatelja pojedinih vidova Stepinčeve osobe, djela i baštine. Među njima i neki srpski historičari.
Četvrto, održavanje spomenutih dnevnih sjednica Komisije o blaženom Stepincu dalo je senzibilan publicitet Stepinčevu imenu ne samo medu Hrvatima i Srbima nego uopće u svijetu.
Peto, od beatifikacije do danas, u ove dvadeset i tri godine, izašlo je desetak Stepinčevih životopisa: na engleskom, njemačkom, poljskom, španjolskom, talijanskom. Nije to malo. Takvih i tolikih biografija, knjiga, zbornika, članaka nema nijedan hrvatski blaženik ili blaženica od njih ostalih 16, a možda ni svi zajedno, kao što je Stepinčeva kauza!
Patrijarh Porfirije ponavlja mantru patrijarha Irineja, svoga prethodnika, tvrdeći da Stepinac za vrijeme rata nije pokazivao “nikakav otpor u odnosu na sve to što je Pavelić činio u NDH-a”. Da se pravio gluh, da je samo “ćutao”. Na tu sustavnu neistinu objavljen je sustavan i dokumentiran odgovor “Stepinčevi interventi kod Pavelića” u knjizi Nada koja ne postiđuje, Mostar, 2018., str. 202-235, kao i na stranicama Crkve na kamenu, 5/2017. https://www.cnak.ba/osvrti/priziv-na-istinu/ Stepinac je pokazao otpor dostojan velikoga Nadbiskupa i Mučenika.
Dok se tajni arhivi već dvije godine marljivo proučavaju a neutemeljene tvrdnje neumorno ponavljaju, “stepinizacija” u Božjem vremenu nezaustavljivo, mirno i logično teče prema kanonizaciji!
+ R. P.
Izvor: Crkva na kamenu
