Pradavni i predivni ambrozijansko-augustinski cjeloviti himan Te Deum laudamus = Tebe Boga hvalimo sastoji se od 29 stihova kojima nebeski zborovi i zemaljski vjernički glasovi Crkve iskazuju pohvale Presvetomu Trojstvu, slave Krista Gospodina i njegovo Otkupiteljsko djelo i nižu molitvene zazive preuzete iz raznih psalmospjeva. Glasoviti himan u današnjem obliku potječe iz 5. stoljeća. Na svršetku ove građanske 2021. godine u kraćenu obliku i na hrvatskom jeziku taj se himnopjev iz katoličkih srdaca radosno k nebu izvija. Crkva nam taj zahvalnički himan živo preporučuje. Ovdje se kratko osvrćemo samo na neke stihove koje će vjernici, predvođeni župnim zborovima, zapjevati iz svoje sinovske zahvalnosti i svoje iskrene molitve.
– Tebe Boga hvalimo, tebe Gospodinom priznajemo ne samo na svršetku ove 2021. godine u kojoj se u mnogima budila vjera, jačala ljubav prema sakramentima, osobito prema svetoj Misi i svetoj ispovijedi, utvrđivala nada u Boga i u Božja rješenja naših ljudskih problema u cijeloj našoj domovini. Ova nam je pandemija – bez obzira kako je nastala i tko njome najviše dirigira ili manipulira – pokazala kako je vrlo blizu ljudska smrt i Božji sud, pred koji treba iznenada stati sa svim svojim djelima i nedjelima. Mi molimo za one koji se još nisu osvijestili i Bogu primaknuli da to učine što prije, dok je doba kajanja, jerbo zora rana… Molimo da se diče pravom vjerom, a svoju djecu privode vjeronauku, a po njemu sakramentima i krjeposnu životu. Da žive u nadi u Božju milosrdnu ruku.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, kako se ufamo u tebe.
– Tebe vječnog Oca sva zemlja poštuje. Silan usklik, ali toliki na ovoj zemlji rekli bi neistinu kada bi kazali da poštuju vječnog Oca kako se dostoji i njemu priliči. Ne drže se njegove riječi ni njegove pravde, njegove milosti ni njegove mudre volje. Nije im stalo do Božjega mira i reda među ljudima. Da drže do Božjih zapovijedi, zar bi bilo toliko bezakonja, ratova i ubojstava na svoj zemlji. U ove 4.000 godina, koliko se razgovijetno piše ljudska povijest, nije poznato da je bilo i 150 godina u kojima jedan narod nije ratovao protiv drugoga negdje na svijetu. Ratovao na smrt, do istrebljenja drugoga ne samo čovjeka nego upravo naroda. Eto, gotovo su sve godine ljudske povijesti ispunjene pokoljima, genocidima i etničkim čišćenjima. Na svakom dijelu zemlje ima poneki krvnik Kain koji drži nož nad svojim nevinim bratom Abelom. Mi molimo da nas Bog duhovno očisti od zla, pročisti po svom božanskom kriteriju. Zato:
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj sačuvati nas od grijeha.
– Tebe po svem svijetu sveta uzvisuje Crkva, Oca neizmjernog veličanstva. Crkva Oca uzvisuje, to da. Ona prava Crkva, koju je Otac nebeski zamislio u svom vječnom nacrtu i onda ostvario u vremenu. Ona mu svojom molitvom i pjesmom uzdiže svakim danom slavu i pohvalu za sva dobročinstva duhovna i materijalna, umna i moralna, obiteljska i društvena. Ona to čini u ime svega puka na kugli zemaljskoj. Ona je znak i sredstvo sjedinjenja ljudi među sobom, kao i jedinstva ljudi s Bogom. Znak spasenja u Božjim rukama. I molimo da se ne umorimo u toj trajnoj i vječitoj liturgiji.
Spasi puk svoj, Gospodine, i blagoslovi baštinu svoju.
– Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, nisi se strašio krila Djevice. Poduzeo je Bog naš sve što je smatrao dobrim i uspješnim za spas čovjeka i čovječanstva. U konačnici Očev je Sin postao čovjekom, prošavši sve ljudske faze od začeća do preminuća i povratka u nebo. Njegovo utjelovljenje ovih smo dana sakramentno i liturgijski slavili u otajstvu Božića, maloga Boga – Djeteta, koje vidimo u naručju Djevičinu. Radujemo se u Gospodinu što su se mnogi primaknuli tomu otajstvu i odatle crpli snagu i smisao svomu životu kroz ovu godinu, osobito u ove Božićne dane.
Iz dana u dan blagoslivljamo tebe.
– Ti, svladavši oštrinu smrti, otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko. Eto što mi vjerujemo i zbog čega radosno i pjevno zahvaljujemo: da se samo po križu mogao otvoriti ulaz u kraljevstvo nebesko. Prvina Krist, a onda svi mi. Svatko sa svojim vlastitim križem, kao ključem u nebeskoj bravi. I zato se ne smijemo nad vlastitim križem sablažnjavati: što nam je pravda pogažena, a nepravda umnožena; što nam je istina odbačena, a laž likuje; što dobrotu karikiraju, a zloću reklamiraju.
Smiluj nam se, Gospodine, smiluj se nama!
– Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, koje si otkupio dragocjenom krvlju. Pomozi slugama svojim: ranjenima i invalidima, bolesnima i beskućnicima, prognanima u vlastitoj domovini i izbjeglima u druge države, pa onda pomozi ranjenima u duši, malodušne učini velikodušnima, beznadnima vrati pouzdanje; onima koji se tresu od mržnje daj im svoju ljubav; koji su se naumili osvetiti, zaustavi ih na putu i vrati ih doma; koji su nakanili ubiti vlastito začeto nerođeno dijete daj im svoj providnosan izlaz iz krize. Onima koje zavodi nemoralna trgovina drogom i nemoralna društva iz kojih se teško izvlače pomozi svojom moćnom rukom. I sve nas izvedi na svoj pravi put.
U vječnoj slavi daj, da se ubrojimo među svete tvoje. Amen.
Izvor: Crkva na kamenu
