Posljednji ispad hrvatskih huligana na utakmici Hrvatska – Češka potpuno je razotkrio niske strasti hrvatskih političara. Umjesto složne osude huliganstva i nereda dio političara i nekih marginalnih stranaka te nevladinih udruga tobože osuđuje huliganstvo ali neizostavno dodaje “ali” i nastavljaju da su krivci i čelnici Nogometnoga saveza Hrvatske. Takvi stavovi samo dodatno daju snagu huliganstvu da se još više i još žešće udari na državu, na javno sramoćenje i ponižavanje ljudi koji vole svoju reprezentaciju i koji kroz navijanje žele pokazati svijetu nacionalne osjećaje i pripadnost. Kada je riječ o vodstvu HNS-a ukoliko ima nepravilnosti u radu ili kriminalnih radnji to svakako ostaje na sudovima da to na jedini mogući način sankcioniraju i stave točku na te priče. Ukoliko hrvatska država dopusti da huligani, odnosno ulica, određuje tko će i što raditi u institucijama koje predstavljaju državu onda se s pravom može reći da i nema države.
Nakon tih nemilih događaja jedino se državnički ponijela predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, nedvosmisleno osudivši nerede hrvatskih huligana i ujedno ih upozorivši kako će biti primjereno kažnjeni. Ali ni pola sata nakon istupa predsjednice u medije se požurila očitovati Jadranka Kosor, istaknuvši kako predsjednica nije dorasla svom poslu. Međutim, treba podsjetiti javnost da je upravo ta bivša predsjednica Vlade mogla riješiti pitanje huliganstva dok je bila u vladi RH, kao ministrica ili na položaju predsjednice Vlade. No sada je izgleda mnogo pametnija i dorasla tom problemu, ali eto nije na funkciji. Takav je istup bivše predsjednice Vlade ispod svake razine, jer se očito radilo o težnji prikupljanja jeftinih političkih bodova. No, nije ona usamljena u tome. Pojavila se i neka stranka Pametno (bolje upućeni u političku scenu kažu ima brojno članstvo, predsjednicu, zamjenicu predsjednice i tajnika – toliko o utjecaju) kako bi osudila predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović. Eto, izgleda ona je kriva za nerede huligana. Prizemno i nisko da je teško i komentirati. Također i neke druge nevladine organizacije nastojale su iskoristi događaje oko huligana ali im nije bio cilj obračun i osuda nereda nego upravo obračun s predsjednicom i tzv. hrvatskom desnicom, čije je postojanje upitno.
Spomenuti događaji dobro su došli određenim portalima, odnosno novinarima da vode neke svoje privatne ratove s predsjednicom države, zatim tzv. hrvatskom desnicom pa i Katoličkom Crkvom. Njihovi su privatni ratovi s jasnim ciljem, što jače udariti na nacionalni ponos Hrvata, odnosno raditi na kontinuiranom uništavanju nacionalnoga identiteta. Njihov “rad” već ima dobrih rezultata – mnogi se u Hrvatskoj ne vesele uspjesima hrvatski sportaša, jer to očito nisu njihovi uspjesi, zatim ako se negdje koja tvornica otvori i to se okrene na nebitno. Gdje se god stigne koristi se prilika da se to veselje izvrgne ruglu, okarakterizira kao nazadno i primitivno. Kada nemaju ništa drugo, kada nogometna reprezentacija odlično igra eto pronađoše da se u nekoj pjesmi spominje Herceg-Bosna. To, prema njihovu mišljenju, vrijeđa nečije osjećaje, a može biti smetaju im njezin autor i izvođači. Naime, radi se o pjesmi “Lijepa li si”, jednoj od najljepših domoljubnih pjesama. To jedino možemo shvatiti kao ljudsko, novinarsko “lešinarenje” po poljima istine s jednim ciljem da “lešinari” nađu kakav komad s kojim bi nastavili obmanjivati javnost. To nije čudo, jer danas dobar dio novinara pa i “znanstvenika”, analitičara koji ne silaze s javnih televizija u Republici Hrvatskoj, sklon je plasiranju neistinitih priča čije korijene obično nalazimo u ideološki obojenoj jednoobraznosti. Tu se vide problemi oboljenja hrvatskoga društva po svim osnovama. Zapanjujuće je da se kroz razne dijaloške emisije nastoji obezvrijediti sve što je bitno za ne tako davno stvorenu hrvatsku državu. Udara se na same temelje državnosti, uspješne vojno-redarstvene operacije proglašavaju se zločinačkim, prvoga hrvatskog predsjednika blati se na svakom koraku, Hrvatsku se teži proglasiti agresorom na BiH, a katolike se naziva “katotalibanima”, i to u državi u kojoj se velika većina pučanstva deklarira katolicima. Preispituje se državni grb, ima li što na njemu kako bi se moglo prijaviti nekakvim međunarodnim organizacijama. Zastupati vrjednote katoličkoga morala vrlo je rizično, jer onda ste na udaru izrazito agresivnih tzv. nevladinih udruga, bolje rečeno anarhista. Mnogi intelektualci i političari, pa možemo reći uopće javne osobe, boje se iznijeti svoje stavove javno, a sve s ciljem izbjegavanja napada od raznih novinara i spomenutih tzv. nevladinih udruga. Sve to daje prostora za stvaranje dodatnoga kaosa. Realiziranje stvaranja pakla u Hrvatskoj, koji je najavio Zoran Milanović, vođa oporbe, uvelike je u tijeku i njegovo retoričko pitanje “mi ili oni” i “Hrvatska je slučajna država” daje nam naslutiti da će Hrvati imati još teških političkih borbi da ostvare i uvedu modrenu europsku demokraciju. Jer očito današnja tzv. politička ljevica i desnica nisu dorasle pitanju očuvanja nacionalnoga identiteta i ponosa.
Ivica Glibušić
Izvor: Crkva na kamenu
