Talijanski svećenik Michele Barone iz Napulja, “karizmatičar, mističar i ozdravitelj”, kako ga predstavljaju mediji, objavio je svoje razgovore s Vickom Ivanković Mijatović u knjizi pod naslovom U Međugorju s Marijom, 2015. Knjiga, od 44 kratka poglavlja, izišla je na francuskom u kolovozu 2016.[1] i na njemačkom u listopadu 2017.[2] u švicarskoj nakladničkoj kući koja jednako objavljuje i priznatu Fatimu i nepriznata mjesta ukazanja kao San Damiano, San Martino di Schio, Međugorje i dr.
Preuzimamo dva autobiografska odlomka Vickina iz izvornoga talijanskog izdanja, gdje samozvana vidjelica anegdotira vlč. Micheleu o svojoj moći bilokacije, nesvjesne, o prekrasnoj ljepoti iz mladosti koje sa zadovoljstvom ističe, o svojim “ukazanjima” drugim osobama koje nije poznavala, o svojim “ozdravljenjima” drugih osoba i drugim “moralnim čudima”. Evo njezinih riječi:
1 – “Rekli su mi da sam se ukazivala nekim osobama, s vremena na vrijeme, kada sam zapravo bila u svojoj kući. Oni su osjećali i primjećivali vrlo blizu moju nazočnost. Ja ipak nisam bila svjesna toga i tako ne mogu to ni potvrditi ni zanijekati. – Jedna talijanska gospođa, koja je bolovala od raka, rekla je da je, dok je spavala, vidjela prekrasnu djevojku odjevenu u bijelo. Kasnije se ispostavilo da je [gospođa] ozdravila i htjela je hodočastiti u Međugorje. Kada je stigla u dvorište moje kuće i vidjela mene, prepoznala je u meni mladu djevojku iz svoga sna”.[3]
Iz ove spontane narcisoidnosti valja izvući nekoliko “vidjeličinih” tumačenja i znamenja:
– Vicka zbog zaljubljenosti u samu sebe kao nekadašnju “prekrasnu djevojku odjevenu u bijelo” ne razlikuje da njezina bliza maštovita nazočnost nekoj talijanskoj gospođi nije uopće u javi nego u sanji, tj. dok je dotična “spavala”. Ako je sve u snu, nisu to nikakva vidljiva čudesa, nego snovi ko snovi.
– Stoga, Vicka ne treba “ni potvrđivati ni nijekati” svoju umišljenu nazočnost drugim osobama, jer je sve to bila noćna sanjarija, koja nema veze s čudesnom pojavom bilokacije ili vlastite nazočnosti na dva različita mjesta u ista doba.
– E sada: je li ta gospođa Talijanka, kako se ispostavilo, “ozdravila” zbog nazočnosti “prekrasne djevojke u bijelom” u svom snu ili zbog nekih drugih lijekova u javi.
– Samozvana vidjelica ponizno prenosi vlč. Micheleu snove koje je talijanska ozdravljenica odgonetnula tek u dvorištu Vickine kuće: “kada je vidjela mene, prepoznala je u meni mladu djevojku iz svoga sna”. Iz ovoga proizlazi da se sve dogodilo kada je Vicka bila “mlada djevojka”, i k tomu ljepotica – “bellissima ragazza“!
– I kako sada povjerovati ovakvim bijelim snovima, umišljotinama u vlastitu ljepotu i njihovim maštarijama o nekadašnjoj mladosti?! A Vicka, kojoj su danas 54 godine, čeka toliko vremena da nam ispripovjedi ovu svoju anegdotu kada je, prije više desetljeća, bila “prekrasna djevojka”!
2 – Drugi je primjer nešto nedosljedniji zbog prijevoda, a Vicka ga opisuje odmah nakon talijanske ozdravljenice:
Talijanski izvornik: “Isto se dogodilo jednomu Amerikancu, koji je 2006. godine bio ovdje [u Međugorju]. Bio je vrlo bolestan, te se 2008. godine našao u bolnici. Kada mu je žena došla, on joj je ispričao da me vidio na pragu sobe kako mu se smiješim. Bila sam obučena u ružičastu majicu i ništa nisam govorila, samo sam ga gledala s osmijehom na usnama. – Ovo iskustvo, kao i njihovo hodočašće, promijenilo je njihov život od samoga početka. Oboje su se ponovo približili Crkvi, članovi su molitvenih skupina i šire poruke Gospe u svom okruženju”.[4]
A u njemačkom prijevodu zamijenjene su osobe, gdje se Vicka “ukazala” njoj, umjesto njemu, i nije se “nasmiješila” njemu nego njoj:
“Isto se dogodilo jednomu Amerikancu, koji je 2006. godine bio ovdje. Bio je vrlo bolestan te se 2008. godine našao u bolnici. Kada je njegova žena došla k njemu, ona mu je ispričala da me vidjela na pragu njegove sobe kako joj se smiješim. Bila sam obučena u ružičastu majicu i nisam ništa govorila, samo sam je gledala s osmijehom na usnama”.[5]
– Ne treba komplicirati je li se Vicka ukazala njemu ili njoj i je li se smiješila njoj ili njemu. Znajući Vickinu osebujnost, može se mirne duše pretpostaviti da ona nije propustila maštovite prilike da se “ukaže” i njoj i njemu i da se “nasmiješi” i njemu i njoj u dalekoj Americi, a da nije nožnim prstom maknula iz Krehina Gradca.
– Dà, još je razliku i u tome što se Vicka ukazala Talijanki “obučena u bijelo”, a Amerikancima u “ružičastoj majici”- amerikanski!
– Ovdje nije naglasak na čudu “ozdravljenja”, jer o tom nije uopće riječ u tekstu, nego o “moralnoj promjeni” da je oboje Amerikanaca odlučilo približiti se Crkvi, uključiti se u molitvenu skupinu i širiti Gospine poruke u svojoj sredini.
O, Gospe moja, što to čine od Tebe, propovijedaše hrabri biskup Pavao Žanić u Međugorju, 1987.
Gospodine Isuse Kriste, ponizno Te molimo, učini da se pokaže sva istina u vezi s međugorskim fenomenima i fabuliranjima samozvanih vidjelica i njihovih sljedbenika!
[1] M. Barone, A Medjugorje avec Marie: les secrets que la Sainte Vierge m’a confiés (Vicka), Hauteville, Suisse, 2016.
[2] Vicka mit Don Michele Barone, Mit Maria in Medjugorje, Hauteville, Suisse, 2017.
[3] M. Barone, A Medjugorje con Maria, I segreti che la Madonna mi ha affidato, Milano, 2015., p. 174: “Mi è stato detto che sono apparsa ad alcune persone in momenti in cui in realtà mi trovavo nella mia casa. Hanno sentito e percepito la mia presenza proprio vicino a loro, ma io non ne sono cosciente e quindi non posso né confermare né negare. Una signora italiana malata di cancro ha raccontato che mentre dormiva ha visto comparire vicino a lei una bellissima ragazza vestita di bianco. In seguito ha scoperto di essere guarita e ha voluto fare un pellegrinaggio a Medjugorje. E’ arrivata nel cortile della mia casa e, quando mi ha vista, ha riconosciuto in me la giovane del sogno.”
[4] Il testo originale, pp. 174-175: “Lo stesso è successo a un uomo americano che era stato qui nel 2006. Era molto malato e nel 2008 si trovava in ospedale. Raggiunto dalla moglie, le ha raccontato di avermi vista sulla soglia della stanza che gli sorridevo. Indossavo una polo rosa e non parlavo, lo guardavo con il sorriso sulle labbra”.
[5] La traduzione tedesca, p. 168: “Das gleiche ist einem Amerikaner passiert, der im Jahr 2006 hier gewesen war. Er war sehr krank und 2008 wurde er ins Krankenhaus eingeliefert. Als seine Frau zu ihm kam, erzählte sie ihm, dass sie mich auf die Schwelle zu seinem Zimmer gesehen habe, und dass ich ihr zugleigelächelt habe. Ich trug ein rosa Polohemd und sagte nichts, sondern schaute sie mit einem Lächeln auf den Lippen an.
Diese Erfahrung, wie auch ihre Pilgerfahrt haben ihr Leben von Grund auf verändert. Beide haben sich der Kirche wieder angenähert, gehören Gebetsgruppen an und verbreiten die Botschaften der Muttergottes in ihrer Umgebung”.
Izvor: Crkva na kamenu
