To je to! Korizma ide ka svojim posljednjim danima… a oni su obilježeni kako, Kriste, Tvojim odsustvom u prekrivenim križevima, ali tako i Tvojim prisustvom u ovim velikim danima – otajstvima moje vjere, mojega života.
Ulaziš u Jeruzalem. Pozdravljaju te kao kralja! Dolaze k Tebi da Te vide! Ali… to je grad u kojem slijedi Kalvarija tvojega čovještva. Iako Bog, trajni lik Božji, nisi se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom. Da, Ti brate moj, odlučio si proći i najteže trenutke moje ljudskosti samo da bi mi dokazao kako je moguće baš sve izdržati.
Već danas, kada mašem palminim granama i vičem Hosana, Davidovu Sinu, osjećam u sebi onaj gorak predokus muke koja slijedi. Znam po njoj je spasenje. Gledam samo u to drvo križa koje ima biti stavljeno na tvoja ramena, i mislim kako će iz njega izniknuti plod spasenja. Ulazim tako, Ljubljeni moj Gospodine, s Tobom u ovaj veliki tjedan. Na svojim plećima osjećam već i udarce biča, pljuvačke ljudi kojima se nije svidjelo moje autentično življenje vjere, osjećam nemile poglede koji se rugaju mojim pobožnostima, nerazumijevanja koja odbacuju moja dobra djela i proglašavaju ih patvornima…
Osjećam Gospodine, baš od onih koji su me odobravali, baš od mojih… Ali ti si to prošao! Sebe nisi čuvao, grijehe si moje podnio, postao si čovjeku sličan, meni sličan, u svemu osim u grijehu.
I zato, s Izajijom, odlučujem leđa podmetnuti onima koji me udarahu, a obraze onima koji mi bradu čupahu… Gospodin Bog mi pomaže, zato se neću smesti! Da moj Gospodine, krećemo tako ti i ja… U ovaj tjedan… kroz muku… zajedno, korakom punim tjeskobe, ali i pouzdanja u Oca… prema novim svitanjima! Ti i ja!
Ljubljeni Gospodine, veličanstveni Bože koji si kroz patnju odlučio očitovati svoju najveću ljubav prema meni. Pognute glave, prilazim ti. Dok mašem blagoslovljenom palminom grančicom, molim za Milost Duha koji će me osnažiti da svoje svjedočenje Tebe kao Kralja prenosim i živim. Posebno i u ovim teškim danima Tvoje Muke koja slijedi. Neka Božja snaga u meni nadilazi sve ono što moj čovjek ne razumije, da umrem skroz sebi kako bi se mogao roditi novi čovjek. Dotaknu stanice moje duše i osvoji me kroz patnju ovoga tjedna preda mnom!
Izvor: Crkva na kamenu/Laudato.hr
