Evo jednoga detalja pri izboru pape Ivana Pavla I. Kad je za tu vijest doznao župnik u selu Canale d’Agordo, dao je zvoniti puna dva sata. U znak veselja, po cijelom su svijetu zvonila zvona, ali najviše pola sata. A eto, susjedi u Papinu rodnom mjestu zvonili su dva sata. Ne bi bilo čudo da su zvonili i čitav dan kad je njihov mještanin postao tako znamenit. Vidiš što ti je susjed! Susjed, to ti je i sreća i nesreća, i prijatelj i neprijatelj, i radost i žalost, ponos i sramota, duši lijek i najveći otrov. Bez njega ti nema radosti, a nitko ti kao on ne zna navratiti tugu. On će te prvi u nevolji poduprijeti, a i prvi te na nos oboriti. On ti je blagoslov i prokletstvo. On dijeli dio života s tobom. U tvojoj blizini “sve zna, vidi, sve čuje”. Tako i ti. Prirodno je da dijelite skupa i dobro i zlo. I da susjedova tuga i nevolja bude i tvoja. Kad je Isus učio svijet: tko nam je bližnji, poučio nas je da nam je svaki čovjek bližnji, posebno onaj koji je u nevolji, pa ne znam kako nam kuće daleko bile jedna od druge. To je točno, ali ipak ti je susjed uvijek na oku, tu, u blizini i normalno je da ćeš njegovu nevolju najprije vidjeti ako hoćeš. Ta nevolja može biti materijalne naravi, ali može biti i duhovne. Savjet dobar, odmjeren, neusiljen možda bi znao ranu zaliječiti. Potrebno je nekada i naružiti, pokarati, ali samo s mjerom. Evo nam pouke iz evanđelja: Pokaraj ga nasamo, u četiri oka. Da ne čuju drugi. Nitko ne voli primati od drugoga lekciju, pogotovo ne u društvu. Tu je svatko veoma osjetljiv. Umjesto da tvoja riječ opomene, padne na plodno tlo, najčešće padne “na suho” i zapali vatru.
Što misliš da se netko kraj tebe duši u vodi, možeš mu pomoći, a ti okreneš leđa, pa za svojim poslom. Zar to ne bi bio zločin? Zamisli da netko umire od gladi u tvojoj blizini, a ti mu ne daš komad kruha, nego za inat bacaš kruh pred svinje. Zar to ne bi bio pravi zločin? Zamisli, netko se prevrnuo u automobilu na putu, možeš mu pomoći i izvući ga, a ti produljiš dalje. I to ti je zločin. Badava se tu pravdati: Što sam mu zla učinio? Nisam ga ni prstom taknuo! Nisi, a da jesi, to bi ga spasilo!
Pokušaj
Ništa ne ide otprve. Vrijedi pokušati više puta. Zna Isus da čovjek čovjeku može postati vuk, ali je on i došao zato na zemlju da zakon “krvi i osvete” zamijeni zakonom ljubavi. Nije lako pružiti ruku prvi. A nije lako ni ostati miran kad doživiš uvrjedu. Ako ništa drugo, skloni smo to razglasiti po svemu svijetu: ovakav je, onakav je. Evanđeoska ti poruka veli: Otiđi k njemu, pa mu mirno i bratski reci, u četiri oka: ovo ti i ovo ne valja, nije dobro, nije pošteno, treba to izravnati, izgladiti, evo što bih ja uradio. “Ako te posluša, stekao si brata!” (Mt 18,15). Uvijek učini tako: i ako ti je štetu učinio, i nešto uvrjedljivo rekao ili tebi ili tvom djetetu. Pa ako i nije tebe osobno uvrijedio, nego nešto rekao ili učinio što ne priliči bratu kršćaninu, idi i opomeni ga! I zapamtimo: Ne pokazujemo mi samo svoje ljudstvo kad nekome pomognemo u bolesti, nevolji, žalosti, nego i onda kad nekome pomognemo da u sebi izgrađuje pravo kršćansko dostojanstvo, ljudstvo, poštenje, da čuva dušu od propasti.
Penicilin je spasio mnoge ljude od sigurne smrti, ali je Kristovo evanđelje sa svojim poukama i savjetima pomoglo milijunima osoba u sebi izgraditi idealni ljudski lik. Pomoglo je milijunima bračnih parova sačuvati međusobnu slogu, ljubav, vjernost. Pomoglo je milijunima roditelja odgojiti vrijednu, dobru i zahvalnu djecu, pomoglo je milijunima bijednih da osjete manju bijedu, pomoglo je milijunima zavađenih ponovno naći mir i u krvnom neprijatelju opet pronaći brata. Nemoguće je ljudskim mjerilima izvagati veličinu evanđelja, Kristove poruke. Kad pokoju mudru misao čujemo s oltara, učini nam se tvrda, nerazumljiva, ali svaka je životna, životno važna, nezaobilazna u našem ljudskom i kršćanskom životu.
Neka je blagoslovljen svaki onaj tko ne živi samo za sebe, svaki onaj tko u nevolji drugome dadne svoju krv, tko ozlijeđenoga ili bolesna doveze do bolnice i spasi mu život, i još više spasi djeci oca ili majku. Neka je blagoslovljen svaki onaj tko drugoga spasi od duhovne pogibli ili propasti, tko jednoj obitelji spasi zajedničku slogu, dobar glas, tko tužnim roditeljima vrati izgubljenoga sina ili izgubljenu kćer. I na kraju: Ne truj drugome životne dane, nego mu liječi rane! Moj brate, moj susjedu! Srećo moja i jadu moj. Radosti moja i tugo moja. Nado moja i čemeru moj. Zar ne, braćo, da u životu bude i jedno i drugo. A Isus nam poručuje da među sobom stvorimo samo ono prvo: pomoć, radost i sreću. Poslušajmo ga! Za svoje dobro.
Izvor: Preuzeto iz knjige: Anđelko Babić, Iziđe sijač sijati, Mostar, 2010.
