VUKOVAR – Ove godine 18. studenoga navršila se 28. obljetnica stradanja grada Vukovara i njegovih stanovnika. Obilježavajući Dan sjećanja na žrtve Vukovara, Đakovačko-osječka nadbiskupija 20. godinu zaredom organizirala je Nadbiskupijsko spomen-hodočašće.
Brojni vjernici iz nadbiskupije, predvođeni nadbiskupom Đurom Hranićem i svojim župnicima, redovnice te bogoslovi Đakovačkoga sjemeništa sa svojim poglavarima, pridružili su se hodočasnicima iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva koji su se došli pokloniti žrtvi Vukovara. Program je počeo u krugu Vukovarske bolnice, a zatim je krenula Kolona sjećanja s više od 65 tisuća ljudi koja je prolazila kroz vukovarske ulice do Memorijalnoga groblja.
Sjećanje je to na put koji su prešli ranjenici od vukovarske Opće bolnice do Ovčare gdje su ubijeni i poslije pokopani na Memorijalnom groblju. Prije misnoga slavlja, molitvu kod središnjega križa na Memorijalnom groblju predvodio je nadbiskup Hranić.
Predsjedatelj euharistijskoga slavlja na Memorijalnom groblju bio je msgr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. U koncelebraciji bili su nadbiskup Hranić, umirovljeni nadbiskup Marin Srakić i pomoćni biskup Ivan Ćurić. Prvi put tamo je bio novi apostolski nuncij u RH nadbiskup Giorgio Lingua. U koncelebraciji je bilo još osam biskupa i nekoliko desetaka svećenika.
Misi su nazočili i predstavnici vlasti RH, predvođeni predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, predsjednikom Hrvatskoga sabora Gordanom Jandrokovićem i predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem. Također su nazočili i predstavnici Hrvatske vojske i policije, hrvatski branitelji, članovi udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, kao i rodbina poginulih, zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja.
Uslijedila je pozdravna riječ mons. Hranića, na početku euharistijskoga slavlja, koji je od srca zahvalio svim mjesnim crkvama na sudjelovanju i promicanju suradnje te svim predstavnicima državnih i civilnih vlasti što su se zajedno ujedinili u molitvi “za one koji su svojom krvlju i životom branili slobodu, ali i za one koji su nam nanijeli zlo, te za molitvu za pokoj svih poginulih u obrambenom ratu koji nam je, na žalost, bio nametnut”.
Na početku propovijedi mons. Perić istaknuo je snagu Krvi Kristove koja sjedinjuje Židove, koji su smatrali da im spasenje već pripada po izabranju i pogane koji o spasenju ništa ne znaju. I jednima i drugima sv. Pavao govori kako nam je svima “sa strahom i trepetom raditi oko svoga spasenja”. Pri tome i osobno sudjelujemo vjerom i trpljenjem u svome tijelu dopunjujući prema sv. Pavlu “što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu”. Sjedinjenje Isus uspostavlja svojim križem, znakom svoje nesebične ljubavi, nudeći se kao najiskreniji prijatelj i Židovima i poganima. Krv je prolio da uvjeri ta dva svijeta da on jednako voli jedne i druge te im donese mir, istaknuo je biskup Perić.
“Tako i mi, Hrvati i Srbi. Kao narodi, koji se vole dičiti kršćanskim imenom, u svome su okrilju imali i onih koji nisu uvijek bili Kristovi učenici, ni beskompromisno svjedočili za istinu i pravdu – oprosti nam, Bože! Kao što je bilo i onih, poput blaženoga mučenika nadbiskupa Stepinca, koji su žrtvovali svoj život za jedinstvo Crkve Isusove – hvala Ti, Bože! Zajednica – župna, gradska, narodna, državna može imati uspjeha samo kada u njoj ima istinskih služitelja općega dobra, spremnih nesebično slijediti ideale mira utemeljene na pravdi i istini. Ne će se, dakle, nikakvom nacionalističkom agresijom dokinuti neprijateljstvo i uspostaviti prijateljstvo među narodima, nego samo vlastitom žrtvom prožetom ljubavlju i uključenom u Kristovu žrtvu”, poručio je biskup Perić.
Spomenuo je tragični završetak u Vukovaru: “Tromjesečna epopeja branitelja završi u očima ljudi kao katastrofa na današnji dan prije 28 godina. A mi se nadasmo da će branitelji, da će mediji, da će političari, da će međunarodna, da će…, a kad tamo: pobijeni, deportirani, izgubljeni; silovane; uništenje… A onda iz bezdana poraza i tolike nedužne krvi prolivene ukaza se velebna pobjeda kao rezultat žrtve paljenice, užasan gubitak kao neprotumačiv dobitak, iz tragične smrti novi život. Bog veličanstveno pokaza da ne potpisuje ničiju nepravdu, ničiju neistinu, ničiju mržnju, čija god ona bila! On je na strani onoga tko čini pravdu, tko govori istinu i tko uzvraća ljubavlju na ljubav, tkogod on bio.”
Misno slavlje na vukovarskom groblju skladnim pjevanjem i sviranjem uzveličao je Akademski zbor Pro musica iz Mostara i Tamburaški orkestar Mostar, pod ravnanjem Davora Kožula. Ovo nije prvi dolazak mostarske Pro musice u Vukovar. Zajedno sa svojim voditeljem maestrom don Draganom Filipovićem prije deset godina bili su u Vukovaru i izveli Mozartov Requiem za sve poginule, ubijene, umrle. U spomen na patnju i stradanja u Vukovaru don Dragan je napisao glazbeno djelo Poema o Vukovaru koje je doživjelo svoju praizvedbu u Mostaru, tj. u novoj crkvi Cim – Ilići u subotu 16. studenoga 2019. u 18,30 sati. Poemu o Vukovaru izvodi Akademski zbor Pro musica, orkestar Ad hoc iz Mostara, solisti Monija Jarak i Hrvoje Merdžo, a sve pod ravnanjem Roberta Homena iz Zagreba.
Izvor: Crkva na kamenu