Žalosno je da djecu nitko ne uči ili se ne daju učiti – ustati starijemu od sebe, pomoći nekomu nešto ponijeti, kupiti ili platiti račun ili donijeti nešto iz trgovine, pustiti prednost na šalteru ili autobusu itd. Nestalo je kulture, i duha i tijela. A kada nestane kulture duha, onda tijelo trpi ili postane bahato.
Žalosno je kad mi uzimamo za pravo da, već odmalena, djecu dijelimo tko će s kim sjediti u razredu, tko će s kim ići u školu, tko će s kim plesati na maturalnoj zabavi itd. Na žalost, od malena se stvara selekcija. Koliko tomu doprinosimo? Koliko se borimo? Koliko smo svjesni životnih postupaka koji stvaraju blokade, koje nekomu život znače?
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu