Ne možemo prihvatiti ni shvatiti kako netko zbog svojih niskih privatnih interesa može beskrupulozno gaziti istinu. To što su komunistički partizanski komesari istinu “brusili” u svojim agitpropovskim radionicama, još donekle možemo razumjeti, jer to su bili ljudi koji su se ponosili svojim bezvjerstvom i likvidiranjem neistomišljenika. Ali zvati se kršćaninom a uporno svjesno ponavljati neistinu, ne samo da je čudno, nego i proturječno. O komu i o čemu je ovdje riječ? U posljednjih nekoliko mjeseci naše uredništvo radi na priređenju za tisak dviju knjiga koje pokušavaju argumentima doći do istine i razotkriti neistine koje se valjaju ovim našim prostorom već više od 70 godina. Jedna se knjiga bavi bl. Alojzijem Stepincem, mučenikom istine, koji je svoju životnu pravdu temeljio na istini (pisanoj velikim i malim slovom), a nasuprot njemu bijahu sile tame koje ga krivo i nepravedno optužiše i osudiše (na smrt). Hoteći opravdati svoju neistinu i nepravdu, formalni kao i oni mentalni komunisti uporno su ponavljali i ponavljaju svoje neistinite konstrukcije. Kao što nas odveć ne čudi stajalište rimskoga poganina u svezi s istinom, tako nas ne čudi ni odnos bezbožnih komunista prema istini. Ali kako razumjeti neke predstavnike Srpske pravoslavne Crkve (kršćanske zajednice) koji se svim silama trude istinu o bl. Stepincu izokrenuti naglavačke?! Unatoč svim činjenicama, dokazima i argumentima, iz tih krugova i dalje slušamo mantru o “Stepincu zločincu”. U drugoj se knjizi obrađuje partizansko zauzimanje Hercegovine svršetkom 1944. i početkom 1945. godine. U historiografiji iz vremena komunizma istinu se pokušavalo proizvesti, a ne pronaći, pa su se razne činjenice frizirale i prilagođavale tako da to tamno razdoblje naše ovdašnje povijesti bude doživljeno kao “oslobođenje”. Ne ćemo gajiti iluziju da će argumenti izneseni u ovim knjigama razrušiti utvrde neistine u koje su se zabarikadirali njezini širitelji, ali mislimo da ne smijemo posustati u borbi za istinu. Moramo graditi utvrdu istine, a onda i pravde te istinita i pravedna mira.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu