Želeći slijediti izlaganje Prorokovih misli, vraćamo se ponovo na početak Izaijine knjige gdje on kaže: “Jao, grješna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovačkog, pokvarenih sinova!” (Iz 1,4). Pitamo se kako je moguće da netko, makar bio i prorok koji govori u Božje ime, može ovako teško nekoga optužiti, i to ni manje ni više nego izabrani Božji narod. Možda smo se uljuljali u svojoj svakodnevici, možda smo zadovoljni sami sobom i načinom svoga života, možda ova naša civilizacija misli da je vrijeme proroka Izaije davno prošlo i da se ovo proroštvo na ovu “modernu uljudbu” ne odnosi ni u kojem slučaju. Ipak, Prorokova opomena upućena je itekako i nama danas, cijeloj zapadnoj civilizaciji. Jao, grješna li naroda koji slavi Božić, a psuje Boga, ubija nerođenu djecu, usmrćuje stare osobe. Jao, puka u zlu ogrezla koji slavi Božić, a krade privatnu ili društvenu imovinu, laže, petlja, snuje prijevare i svako drugo zlo. Jao, roda zlikovačkoga koji slavi Božić, a izaziva ratove u svijetu u kojima pogibaju milijuni nedužnih. Jao, pokvarenih sinova koji slave Božić, a ne prežu od perverzija svake vrste, oponašajući Sodomu i Gomoru. Na ove riječi mnogi će zasigurno reći: “Ne prorokujte istinu! Govorite nam što je ugodno, opsjene nam prorokujte!” (Iz 30,10). Jest, neugodno je slušati teške riječi. Istina boli, ali opsjena nikomu ne koristi.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu