“I reče Bog: ‘Načinimo čovjeka na svoju sliku i priliku…’ ‘Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku svoju on ga stvori, muško i žensko stvori ih'” (Post 1,26-27).
U naravnom redu čovjeka kao “slike Božje” Bog je u našoj savjesti ostavio stid kao “moralnu samoobranu”, kao “moralni veo” koji štiti osobu od svođenja samo na spolnu vrijednost, što Adam i Eva slikovito pokazuju pletenjem “pregače od smokova lišća” kojom pokrivaju svoju golotinju (usp. Post 3,7). A u nadnaravnom redu čovjeka “kao Božje prilike” stid je “milosni odjek” i “svjedok” prvotne nevinosti (koju su Adam i Eva imali prije istočnoga grijeha) za kojom svaki čovjek u dubini svoje duše čezne i na koju je pozvan.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu