Bugarska pravoslavna Crkva

Ni Sveti! Ni Veliki! Ni Svepravoslavni!
Sveti Sinod Bugarske pravoslavne Crkve – Bugarskoga patrijarhata u punom sastavu razmatrao je 15. studenoga 2016. “skup na Kreti i tamo usvojene dokumente”, koji su službeno primljeni od carigradskoga patrijarha Bartolomeja, izvješćuje isti portal borbazaveru, 1. prosinca 2016.
Sinod je prije svega podsjetio svoje vjerne i sve pravoslavne da četiri pomjesne Crkve (Antiohijska, Bugarska, Gruzijska i Ruska) nisu sudjelovale na ovom skupu, kao ni Pravoslavna Crkva u Americi, čak ni u svojstvu gosta, iako je Bugarska Crkva priznaje, dok su skupu prisustvovali predstavnici medija i inoslavni, poput rimokatolika i anglikanaca. Sinod BPC ukazao je na to da 33 arhijereja koja su došla na Kretu nisu potpisala dokument, i da su među njima bili i ugledni pravoslavni bogoslovi, koji su javno izložili svoj stav zbog kojega nisu stavili potpise na dokumente. U povodu usvojenih dokumenata, Sinod BPC ističe da promjene koje su u njih unesene nisu bile dovoljne da bi ih se usvojilo kao svepravoslavne.
Kako bugarski arhijereji analiziraju kretski dokument, ekumenistički tekst, pod nazivom “Odnos Pravoslavne Crkve s ostalim kršćanskim svijetom”?
S obzirom na točku 4 spomenutoga dokumenta, može se reći da je Pravoslavna Crkva pod “sjedinjenjem svih” uvijek poimala sjedinjenje ili povratak u njezino okrilje kroz sveto krštenje, sveto miropomazanje i pokajanje svih onih zabludjelih u stihijama ovoga svijeta i od nje otpalih u zabludu i raskol, u skladu s kanonskim pravilima Crkve. Jedna, sveta, saborna i apostolska Crkva nikada nije izgubila jedinstvo vjere i zajedništvo Duha Svetoga, i ne može primiti stavove o “uspostavi jedinstva” s “drugim kršćanima”, jer dano jedinstvo već postoji nepromjenljivo u Tijelu Kristovu a samo jedinstvo i jedinstvenost bitne su odrednice Crkve.
S obzirom na točke 6, 16 i 20 istoga dokumenta, gdje se usvajaju “povijesni nazivi” “drugih inoslavnih kršćanskih Crkava i denominacija koje nisu u općenju” s Pravoslavnom Crkvom, bez obzira što se u točki 1 tvrdi nešto sasvim drugo, to jest da nijedna heretička ili šizmatička zajednica ne može biti nazvana “Crkvom”, prisutnost mnoštva Crkava, prema dogmama i kanonima Pravoslavne Crkve, jest nedopustivo. Štoviše, ako se u točki 2 kretskoga dokumenta o odnosu prema nepravoslavnima, čita ovo: “Pravoslavna Crkva temelji svoje jedinstvo na činjenici da ju je utemeljio Gospodin naš Isus Krist i da se ona temelji na općenju u Svetoj Trojici i Svetim tajnama, to se jedinstvo izražava u apostolskom nasljedstvu i svetootačkom predanju, i Crkva do sada njime živi, neko naknadno dodavanje izraza ‘povijesni nazivi’, kao i tumačenja da se nepravoslavne vjeroispovijesti ne nalaze u općenju s Pravoslavnom Crkvom, ne uklanja problematičnost i pogrješnost kretskoga teksta.”
“Opći dojam koji izaziva spomenuti dokument jest takav: u njemu ima mnogo dvosmislenih izraza i pojmova ekleziološki neodgovarajućih. Također je bitno da se u njemu, na utemeljen i iscrpan način, ne ističe glavni cilj teoloških dijaloga vođenih s nepravoslavnim vjeroispovijestima, a to je povratak inoslavnih u krilo Pravoslavne Crkve u skladu s kanonima; također, nisu jasno uobličeni temelji i načela postojećih dijaloga sukladno ovom osnovnom cilju. Umjesto toga, u točki 16 i dalje se daje iskaznica nevladinoj organizaciji ‘Svjetsko Vijeće Crkava’ u kojoj Bugarska Pravoslavna Crkva – Bugarski Patrijarhat, slava Bogu, odavno ne sudjeluje!”
Bugarski episkopi poručuju: “Sabor proveden na Kreti nije ni Veliki, ni Sveti, ni Svepravoslavni”. Razlozi:
1. “Bilo zbog nesudjelovanja na njemu niza pomjesnih Crkava, bilo zbog dopuštenih organizacijskih i teoloških pogrješaka.”
2. “Pozorno razmatranje dokumenata usvojenih na Saboru na Kreti dovodi nas do zaključka da neki od njih nisu u suglasju s pravoslavnim crkvenim učenjem, s dogmatskim i kanonskim predanjem Crkve, s duhom i riječju ekumenskih i pomjesnih Sabora.”
3. “Dokumenti usvojeni na Kreti podložni su budućim teološkim razmatranjima, s ciljem njihova ispravljanja, redakture, korigiranja ili zamjene drugim, novim dokumentima, u duhu i predanju Crkve.”
– Bugari su se obrušili osobito na saborski dokument o “Odnosu Pravoslavne Crkve prema ostalom kršćanskom svijetu” i zbog neispravna tumačenja “jedinstva” i “sjedinjenja”, koje se ima shvatiti isključivo kao povratak u krilo pravoslavlja svega ostaloga zabludjela kršćanskoga svijeta, i zbog naziva “Crkve” drugim nepravoslavnim kršćanima. Danas je pravoslavnih manje od trista milijuna u svijetu, a ostaloga “zabludjela” kršćanskoga svijeta ima malo manje od dvije milijarde. Teško će Bugari dočekati da se njima, pravoslavnima, vrate u krilo te dvije milijarde, kada se oni sami ne žele sjediniti na Saboru s ostalih barem deset pomjesnih Crkava koje su sudjelovale na Kreti!