Carigrad priznao “Ohridsku Crkvu”

OrthodoxTimes, 10. V. 2022. – Radosna vijest za pravoslavne Makedonce. Priznao ih Carigradski patrijarhat. Pogledajmo malo povijest ove Crkve i nacije:

Makedonska pravoslavna Crkva (MPC)

Godine 976. bugarski car Samuilo osvaja Makedoniju koju smatra dijelom Velike Bugarske i dotadašnju episkopiju u Ohridu uzdiže na rang Patrijarhata, koji će potrajati 40-ak godina.
Godine 1019. carigradski car Bazilije II. osvaja tu Bugarsku, ukida Ohridski patrijarhat i svodi ga na Ohridsku arhiepiskopiju dajući joj široku autonomiju. Ta arhiepiskopija praktično traje sedam stoljeća, djelomično i za vrijeme Otomanskoga Carstva.
Godine 1767. Grci fanarioti – nazvani po Fanaru, carigradskoj četvrti gdje je sjedište Ekumenskoga patrijarhata – pod vodstvom patrijarha dokidaju autonomiju arhiepiskopije u Ohridu i podlažu je carigradskom patrijarhu.
Godine 1912.-1913. vode se Balkanski ratovi, a nakon njih Ohrid teritorijalno potpada pod Kraljevinu Srbiju, a sva Crkva u Makedoniji pod Srpski patrijarhat. Ali Carigrad to ne priznaje.
Godine 1922. sve pravoslavne dijeceze na području Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca potpadaju pod Srpski patrijarhat, što odobrava i priznaje Carigradski patrijarhat. Ohrid je samo eparhija.
Godine 1941.-1945. – za vrijeme Drugoga svjetskog rata, Makedonija je privremeno potpala pod Bugarski patrijarhat.
Godine 1945. makedonski kler traži uspostavu arhiepiskopije u Ohridu. Srpski patrijarh to odbija. Ali komunisti stvaraju Republiku, odobravaju makedonski jezik, osnivaju Makedonsku akademiju znanosti, formira se makedonska nacija koju SPC ne priznaje.
Godine 1959. hijerarhija i niži kler u Makedoniji traže obnovu arhiepiskopije u Ohridu. Srpski patrijarh dopušta obnovu, uspostavlja određenu autonomiju, tako da se prizna srpski patrijarh kao glava, i postavlja svoga arhiepiskopa Dositeja Stojkovića, Srbina. Makedonci nezadovoljni s uređenjem pravoslavne Crkve u Makedoniji.
Godine 1967. prigodom obilježavanja 200. obljetnice fanariotskoga dokinuća arhiepiskopije u Ohridu, Makedonska pravoslavna Crkva proglašava svoju autokefaliju u odnosu na Srpski patrijarhat, koji to ne priznaje, nego i Crkvu i vjernike smatra šizmaticima, raskolnicima. I tako MPC nije priznata, sve do nedavno, ni od jedne pravoslavne Crkve.
Godine 2002. u Nišu predstavnici SPC-a i MPC-a postižu dogovor o najširoj autonomiji Crkve u Makedoniji, a Ohridska arhiepiskopija zadržava izbor poglavara Makedonske pravoslavne Crkve kojega potvrđuje srpski patrijarh. Taj dogovor prihvaća pet od sedam episkopa Makedonaca, ali ubrzo propada i sve se vraća na staro, na nepriznatu autokefaliju.
Godine 2003. SPC formira egzarhat u Ohridu s Jovanom Vraniškovskim, Makedoncom, “arhiepiskopom ohridskim i mitropolitom skopskim”, kojega ne priznaju makedonske vlasti niti Makedonska pravoslavna Crkva koja ima svoga “arhiepiskopa ohridskoga i makedonskoga”. Arhiepiskop Jovan provodi u raznim razmacima više od pet godina u zatvoru u Makedoniji.
Posljednjih godina i makedonska država i makedonska Crkva obraćaju se Carigradu da prizna autokefalnost Crkve u Makedoniji.
Godine 2022., 9. svibnja, Carigradski patrijarhat, koji do tada nije priznavao Makedonsku pravoslavnu Crkvu, priznaje Crkvu u granicama Sjeverne Makedonije, pod nazivom “Ohridska Crkva”, vraćajući je u euharistijsko zajedništvo, prepušta SPC-u dogovor o uređenju upravnih stvari s Ohridskom Crkvom u kontekstu kanonskoga reda i crkvene predaje. Ne izdaje tomos autokefalije nego samo priznanje autonomije i povratak u jedinstvo pravoslavlja. Evo teksta:
“Sveti Sinod Patrijarhata u Carigradu sastao se 9. svibnja 2022., pod predsjedanjem Njegove Svesvetosti ekumenskoga patrijarha Bartolomeja, i opširno raspravljao o crkvenom stanju Skoplja u Makedoniji. Ocijenivši u završnoj fazi predstavku priziva te Crkve Majci Crkvi [carigradskoj] uz ponovljene molbe države Sjeverne Makedonije, donio je sljedeće odluke:
1. Prima u euharistijsko zajedništvo hijerarhiju, kler i laike pod arhiepiskopom Stefanom ove Crkve, liječeći na taj način ranu raskola i izlijevajući ‘ulje i vino’ na muku naše pravoslavne braće u toj zemlji. U tu svrhu donosi se odgovarajući patrijaršijski i sinodski zakon.
2. Presvetoj Crkvi Srpskoj prepušta uređenje upravnih stvari između nje i Crkve u Sjevernoj Makedoniji, u kontekstu kleričko kanonskoga poretka i crkvene tradicije.
3. Priznaje ‘Ohrid’ kao naziv ove Crkve (shvaćene kao područje njezine jurisdikcije isključivo u granicama područja države Sjeverne Makedonije), kao što je i pisanim putem obećao Ekumenskom patrijarhatu njezin Primas. Time se isključuje izraz ‘makedonski’ i sve druge izvedenice riječi ‘Makedonija’. Ekumenski patrijarhat i dalje izražava interes za rast, napredak i stabilnost ove crkvene cjeline Ohrida, upravo kao što je to činio kroz stoljeća za sve pomjesne pravoslavne Crkve, kao ‘gostinjac ljubavi, izvor pobožnosti svih pravoslavnih kršćana’ (dramski mitropolit Paul).”
Godine 2022., 16. svibnja, Srpski patrijarh, ne spominjući izričito carigradsko priznanje, prihvaća “Makedonsku pravoslavnu Crkvu – Ohridsku arhiepiskopiju” i omogućuje joj najširu autonomiju, onu iz 1959. godine, koja priznaje srpskoga patrijarha, dakle nema autokefalije. Slijedit će pregovori i dijalog o administrativnim pitanjima i o proširenju jurisdikcije na tri pravoslavne dijeceze izvan Sjeverne Makedonije.
Godine 2022., 19. svibnja, u Beogradu u hramu sv. Save slavljena je božanska liturgija u kojoj se očitovalo jedinstvo sudjelovanjem četvorice srpsko-pravoslavnih arhijereja s patrijarhom Porfirijem na čelu, i trojice makedonsko-pravoslavnih mitropolita s arhiepiskopom ohridskim i makedonskim Stefanom na čelu, a “u molitvenom prisustvu” arhijereja SPC-a. Arhiepiskop Stefan u svojoj je besjedi rekao: “Makedonska pravoslavna Crkva – Ohridska arhiepiskopija nastojat će očuvati jedinstvo Duha u svezi mira, nastavit će putem koji vodi i služi miru i međusobnu usavršavanju, putem koji će opravdati bratoljubive odluke za jedinstvo sa svima, uključujući i naš zahtjev za konačno rješenje autokefalnoga statusa naše Svete Crkve.”
Godine 2022., 25. svibnja, u priopćenju SPC-a čita se izjava patrijarha Porfirija: Sveti Arhijerejski Sabor jednoglasno i jednodušno izišao je u susret molbi Makedonske pravoslavne Crkve – Arhiepiskopije Ohridske i blagoslivlje, odobrava, prihvaća i priznaje autokefalnost. U isto vrijeme Sveti je Sabor zadužio Sinod i Patrijarha da zajedno i u suradnji s arhiepiskopom Stefanom i njegovim Sinodom razradi sve mehaničko-organizacijske pojedinosti i potom slijedi svečano proglašenje službenim odgovarajućim aktom.
* Osvrt. Prvo pitanje koje treba riješiti Sinod SPC-a i Sinod MPC-a jest naziv i položaj dvojice arhiepiskopa, Makedonaca: Stefana Veljanovskoga, rođ. 1955. u Bitolju, “arhiepiskopa ohridskoga i makedonskoga” od 1999., i Jovana Vraniškovskoga, rođ. 1966. također u Bitolju, “arhiepiskopa ohridskoga i mitropolita skopskoga” od 2003. Isto tako treba riješiti položaje drugih dviju episkopija u Makedoniji koje imaju po dva episkopa, jedan je do sada priznavao SPC, a drugi MPC sa sjedištima u Pologu+Kumanovu i Bregalnici. Makedonska pravoslavna Crkva danas broji: 12 episkopa, 8 episkopija u Makedoniji i 3 u inozemstvu.

Izvor: Crkva na kamenu