Dok drugi računaju na nas, mi izigravamo olako dano obećanje. Bog uvijek stoji iza svoga obećanja. Zašto je nama teško? Je li zato što nismo Bog ili što (ni)smo ljudi. Čekanje nikada nije ugodno, ponekada je bolno, a upravo nas ono uči jednoj od najvećih krjeposti: strpljivosti.
Nemojmo dopustiti da nam život prođe u čekanju boljih dana. Ova su vremena najbolja i učinimo ih posebnima. Ne čekajmo da se sutra promijenimo i budemo bolji, učinimo to već danas. Ne čekajmo na riječ “oprosti”. Možda upravo ja trebam biti taj koji to prvi trebam izreći. Ne čekajmo da se ljudi promjene, možda se upravo ja trebam promijeniti.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu