Biblijski gledano ljudski je život putovanje ili hodočašće jer “smo stranci i pridošlice na zemlji” (Heb 11,13), a naredbe Gospodnje su “pjesma u zemlji kojom putujemo” (Ps 119,54). Ona je Božji blagoslov jer kako kaže psalmist “nasitit ću ga danima mnogim, pokazat mu spasenje svoje” (Ps 91,16). Ne bismo se trebali bojati starosti, poglavito zbog Božjega jamstva da “do starosti vaše ja ću ostat’ isti, do vaših sjedina podupirat ću vas. To sam činio; nosit ću vas i dalje, pomagati vas, izbavljati” (Iz 46,4). U Levitskom zakoniku Bog nalaže da poštujemo starost i odajemo počast starijima. U obliku zapovijedi Bog nalaže: “Ustani pred sijedom glavom; poštuj lice starca; boj se svoga Boga. Ja sam Gospodin!” (Lev 19,32). Možda se čini kako je staračka nemoć prepreka mladenačkoj snazi te da starost i mladost ne mogu ići skupa. Naprotiv, mislimo da se mladost i starost nadopunjuju i da bi sjede kose mudra starca trebale biti ukras snazi mladića (usp. Izr 20,29). Starost i starenje trebamo promatrati i prihvatiti kao Božji dar i veliku Božju naklonost. Doista starost je doba kada divno izgledate.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu