Moralnu se savjest može opisati kao mjesto na kojemu se susreću zakon i sloboda koji su konstitutivni čimbenici ćudorednoga života osobe. Savjest je istodobno racionalni, ali također psiho-emotivni i voljni čin ljudske osobe. Upravo u savjesti čovjek razaznaje i spoznaje Božju namisao o sebi i čuje najosobniji poziv kojega Bog upućuje svakom pojedincu ponaosob u njegovoj životnoj situaciji.
Moralna savjest čovjeka ne zatvara u nesavladivu i neprobojnu samoću, nego ga otvara i osposobljava savršenijim sluhom za osluškivanje glasa Božjega. Upravo je to najbitnije svojstvo i misterij moralne savjesti: ona je sveto mjesto gdje Bog progovara svakom čovjeku. Ako čovjek ne sluša i ne slijedi sud svoje savjesti, ako dopusti da se u njoj nastani grijeh i zlo, on svjesno kida najintimniju vezu koja ga povezuje sa Stvoriteljem.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu