U našemu se društvu više cijeni onaj tko diže više prašine. Malo tko mari za one koji su tihi i radišni ljudi. Možda su obično marginalizirani, neprimjetni, često omalovažavani, prezreni. Nikada nisu na bolovanju bili. Nisu nikada dobili nagradu za svoj trud i rad, za predanost poslu, obitelji, društvu, Crkvi. Ti ljudi imaju posebnu cijenu – dvostruku vrijednost i to za poniznost i predanost.
Živimo u vremenu kada se sve mjeri objavama na društvenim mrežama, koliko smo nečega uradili i izgradili, koliko smo članaka ili knjiga napisali. Koliko nešto vrijedi, zna najviše dragi Bog. Ne smijemo nikada zaboraviti veliku misao sv. Franje Asiškoga, koji je napisao: “Čovjek vrijedi samo onoliko koliko vrijedi pred Bogom!”
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu