“Počasni patrijarh” Pravoslavne Crkve u Ukrajini, Filaret Denisenko, koji se prošle godine odrekao svoga položaja u korist mladoga mitropolita Epifanija Dumenka, poglavara nove ujedinjene Pravoslavne Crkve u Ukrajini, dao je intervju ukrajinskoj agenciji Glavcom.ua, a koji 19. ožujka prenosi Orthodoxie.com kao i drugi zapadni portali.
Filaret je rođen 1929., u svojoj 33. godini postao je episkopom ne bez pomoći komunističke vlasti, kao, uostalom, i drugi episkopi u sovjetskom bazenu.
Nakon što se Ukrajina osamostalila od Sovjetskoga Saveza 1991., on je zatražio autokefaliju od Moskve, koja mu je to uskratila. Na to je on osamostalio Crkvu u Ukrajini i proglasio sebe patrijarhom. Ruska mu je Crkva na to, 1992. godine, poništila čin i episkopata i prezbiterata (taj se sveti red u Katoličkoj Crkvi ne može izbrisati), a 1997. izopćila ga i proklela (ekskomuniciran i anatemiziran). Druge Pravoslavne Crkve prihvatile su taj čin Moskve i nisu priznavale Filaretov patrijarhat u Ukrajini, smatrajući sva njegova ređenja: đakonska, prezbiterska i episkopska nevaljanima, pa tako i rukopoloženje njegova đakona Sergija Dumenka, sadašnjega mitropolita Epifanija.
Patrijarh Bartolomej izričito je zahtijevao da se Filaret odrekne svoga položaja i nije pozvan u Carigrad da preuzme tomos autokefalije 6. siječnja ove godine. Sudjelovanje dvojice episkopa iz domaće Crkve Moskovskoga patrijarhata, kao i 12 rusofilskih episkopa, od njih 90, koji su potpisali molbu da Bartolomej udijeli autokefaliju, jamstvo su da se ujedinjenje s ostale dvije Crkve u Ukrajini dogodilo, kaže Filaret.
On predviđa saziv nacionalnoga Sinoda koji bi izglasao nove statute, ne one iz Carigrada u vrijeme davanja autokefalije.
Smatra da bi njegov nasljednik mitropolit Epifanije imao uspjeha u narodu i u Crkvi u Ukrajini ako bi udario vlastitim putom, ne gledajući da se svidi ni Carigradu ni Moskvi nego Ukrajini.
Filaret predviđa da u roku od nekoliko godina mora prijeći iz ruskoga krila dvije trećine rusofilskih pravoslavaca u ujedinjenu Crkvu u Ukrajini. Istina, ima još i grko-katolika (9 % pučanstva), latinskih katolika, protestanata, židova i muslimana, ali pravoslavlje mora biti na prvom mjestu i imati glavnu ulogu, stajalište je Filaretovo.
Na pitanje je li se previše država umiješala u crkvene stvari, Filaret odgovara: “U sovjetsko doba bila je potpuna ovisnost Crkve o državi, a danas uživamo potpunu slobodu. Ne smije se zaboraviti da je Crkva narod i da je narod država. Tako Crkva moralno utječe na državu a da se ne miješa u njezine unutrašnje poslove”.
Filaret ne vidi ništa loše da država svojim zakonima utječe na prijelaz parohija i episkopija ispod jurisdikcije Ruskoga patrijarhata u ujedinjenu Crkvu u Ukrajini.
Smatra posve zakonitim to što su uz mitropolita Epifanija bili u Carigradu i predstavnici državne vlasti, predsjednik Porošenko i drugi.
– Kada katolici promatraju svojom logikom ovakav razvoj situacije, ne mogu se načuditi ovakvoj ranjenosti. Ali povijest poznaje najkontradiktornija stanja u bizantskom pravoslavlju, zašto takvih stanja ne bi bilo moguće i u sadašnje vrijeme!
Izvor: Crkva na kamenu