Srpski patrijarh Irinej Gavrilović odgovorio je na nekoliko upita beogradskoga Tanjuga, koje je ista agencija objavila 12. listopada 2016. I mi ih nastojimo ovdje vjerno prepričati, a neke riječi i doslovce prenijeti.
Kada će papa Franjo u Srbiju? Prema Tanjugu, Patrijarh veoma poštuje to što Sveta Stolica nije priznala Kosovo, kao i to da priznaje da se srpske svetinje proglase kosovskima. Ali to nije dostatan razlog da Srpska pravoslavna crkva dade svoj pristanak za Papin dolazak u Srbiju.
Koje je Patrijarhovo stajalište o Papinu ne/dolasku? Republika Srbija jest doduše pozvala Papu, ali on ne će doći sve dotle dok SPC ne dadne svoju suglasnost. “Nesporno je da bi od dolaska Papina u Srbiju bilo velike koristi, ali moje mišljenje je mišljenje prvoga među sebi ravnima i mislim da ne bi bilo štete. Na kraju krajeva, mi smo kao Crkva uvijek spremni za dijalog, susret i razgovor”, jasno Patrijarh izriče SPC-ovu spremnost i nesuglasnost! Do posjeta ne će dakle doći dok se SPC s time ne suglasi.
U čemu je zaprjeka? Kao najveću smetnju dolasku Papinu u Srbiju Patrijarh ističe to što su u tom “ustaškom pokretu učestvovali i predstavnici Rimokatoličke crkve”. Patrijarh je još izričitiji: zaprjeka je “naša tragična povijest i odnos s Hrvatima”!
Što očekuje od Mješovite komisije o blaženom Alojziju Stepincu? Patrijarh vjeruje da će Vatikan “uvažiti naše argumente i materijalne dokaze”. Ipak, dodaje, to je stvar Vatikana, “kome ćemo mi pokazati ono sa čim raspolažemo”.
Što Patrijarh misli o papi Franji? Ohrabren je, kaže, izjavom pape Franje da Rimokatolička Crkva ne može preobraćati pravoslavce. “Nas hrabri ta izjava Pape, koji je čovjek od dijaloga, čovjek koji kršćanskije gleda na mnoge probleme u Crkvi nego njegovi prethodnici.”
Može li Crkva utjecati na smanjenje napetosti na ovim prostorima? Patrijarh kaže da može i da to čini, ali da bi mnogo manje zla bilo da Rimokatolička Crkva u Hrvatskoj nije podgrijavala taj nacionalizam u hrvatskom narodu i da nije nastojala da se “oslobodi” srpskoga naroda s prostora Hrvatske. Napomenuo je i to da u svakom susretu izražava to mišljenje, ali dodaje “da za razliku od srpskoga naroda, hrvatski sluša svoju Crkvu”.
Kako se slažu Crkva i država u Srbiji? Patrijarh je Irinej potvrdio da predstavnici Crkve i državnoga vrha razgovaraju o smirivanju tenzija u “regiji”, kao i to “da su suglasni s državnim vrhom i kada je riječ o svim drugim važnim pitanjima”.
– Patrijarh Irinej daje svoje odgovore kao i obično.
Ovaj Papa kaže da Katolička Crkva ne može obraćati pravoslavce na katolištvo. Oni prethodni valjda su to naučavali? Ako je tako, zašto SPC ne daje suglasnosti da barem papa Franjo dođe u Srbiju na kršćanski razgovor, susret i dijalog? Osim toga, Papa ima i svojih katolika u Srbiji. On dolazi u prvom redu katolicima. Budući da SPC ne daje suglasnosti, Papa ne može posjetiti ni Vladu koja ga je pozvala ni katolike koji ga žele vidjeti i s njime se susresti. Mogao bi Papa doći i posjetiti i Vladu i katolike; ali kako će zaobići SPC koja je “na kraju krajeva” uvijek sprema “za dijalog, susret i razgovor”?
Jest papa Franjo “čovjek od dijaloga”, jest da na “mnoge probleme” u Crkvi gleda “kršćanskije” nego njegovi prethodnici, ali nije to dovoljan razlog da SPC dade svoj pristanak na Papin dolazak u Srbiju!
Jesmo i “mi kao SPC uvijek spremni za dijalog, susret i razgovor”, ali za papu Franju, koji doduše na tolika pitanja u Crkvi gleda “kršćanskije” od svojih prethodnika, koji jest “čovjek od dijaloga”, mi kao kršćanska Crkva ne dajemo suglasnosti ni za njegov dijalog, ni za susret, ni za razgovor u Srbiji!
Od Papina dolaska u Srbiju bilo bi “velike koristi”. Štoviše Patrijarh je, kao prvi među sebi ravnima, uvjeren da od toga “ne bi bilo štete”! Ali nije ni korist ni nešteta dovoljan razlog da SPC dade svoju vrhovnu suglasnost za Papin dolazak. Nije dakle razlog ni u Papi ni u SPC-u. Nego?
U ustaškom pokretu (1941.-1945.) sudjelovali su i predstavnici Rimokatoličke Crkve! Stoga nema papi Franji dolaska u Srbiju. A budući da se ta tvrdnja u analima SPC-a o sudjelovanju i predstavnika Rimokatoličke Crkve ne može promijeniti do Sudnjega dana, nema onda ni suglasnosti SPC-a o Papinu dolasku u Srbiju do toga Dana, bez obzira na to što je nadbiskup Stepinac usred rata jasno rekao: “Ne možemo odgovarati ni za koju tu usijanu glavu u svećeničkim redovima.” I bez obzira na primijenjene crkvene sankcije!
Štoviše Rimokatolička Crkva u Hrvatskoj – očito sva i čitava, a kako Patrijarh ne kaže kada, onda bi to moglo značiti i u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom obrambenom ratu – podgrijevala je taj “nacionalizam” i nastojala se “osloboditi” srpskoga naroda. Eto zato nema suglasnosti o Papinu dolasku u Srbiju. Budući da se i ta tvrdnja u SPC-u ne će moći promijeniti, bez obzira na drukčiju stvarnost, nema ni suglasnosti SPC-a o Papinu dolasku u Srbiju!
Iako je naglašena spremnost SPC-a “za dijalog, susret i razgovor”, iako je i papa Franjo “čovjek od dijaloga”, nema mu dolaska da se povede malo kršćanskoga dijaloga u Srbiji o raznim problemima, jer SPC ima doduše spremnosti ali nema suglasnosti!
Iako Patrijarh vjeruje da će Sveta Stolica, tj. Papa uvažiti “naše argumente i materijalne dokaze” s obzirom na kanonizaciju blaženoga Stepinca a “ipak, dodaje, to je stvar Vatikana”, SPC ne želi dati suglasnosti na Papin dolazak. A što bi bilo ako bi Papa, upravo zato što je to “stvar Vatikana”, mimo Patrijarhovih poznatih “argumenata” i poznatih “materijalnih dokaza”, kanonizirao blaženika i mučenika Alojzija Stepinca? Kada bi tek onda SPC, koja je inače uvijek spremna “za dijalog, susret i razgovor”, pokazala suglasnost za Papin dolazak?
Patrijarh kaže da se Crkva slaže sa srpskim državnim vrhom s obzirom na smirivanje “tenzija u regionu” kao i “kada je riječ o svim drugim važnim pitanjima”. Očito poziv Papi, koji je država uputila i prošle godine, za SPC ne nalazi se ni među “svim drugim važnim pitanjima”!
Patrijarh nam je još jednom pokazao koliko je čovjek kršćanskoga dijaloga, vizionar širokih ekumenskih pogleda, koliko cijeni papu Franju kao “čovjeka od dijaloga”, kako smatra da Papa “kršćanskije” gleda na mnoge probleme od svojih prethodnika. Ali: “naša tragična istorija i odnos sa Hrvatima”! Naša domaća “ranjena ekumena”! I to ranjena samo s hrvatske rimokatoličke strane! Nepremostivo! Neoprostivo! Nepromjenljivo! Neizlječivo! Uvijek spremno, a nesuglasno!
O Bože, koji snagom u nama djelatnom možeš učiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti (Ef 3,20), “daj mir i jedinstvo svetoj Crkvi kršćanskoj!” – Gospode, pomiluj!
Izvor: Crkva na kamenu